Jedna mama, jedan tata…

Jedna mama jedan tata

Od početka ovoga tjedna moji blizanci na jedan „kao nema veze s ničim“ način ispituju da li znam što će biti u nedjelju i da pogodim što su oni crtali u školi. Nakon nekoliko mojih netočnih odgovora, čula sam kako mu sestra govori: „Brzo to obriši, skužit će…“ Poslije je nacrtana vaza s cvijećem postala kruška, a oni su bili sretni jer mama „nije skužila i vidjela“. Nastavi čitati

Neodgovarajuća obuća i kutija za kišne dane

Voda blato i nebo„Ne postoji loše vrijeme, samo loša obuća.“

Kraj je ljeta. Najtopliji dio dana još je uvijek podsjećao na sredinu ljeta. Jutra, ona su bila negdje između. Negdje gdje se toplina i hladnoća susreću. Odlučujem da krenem, jer znam da ako ostanem stajati hladnoća će me dostići. Sa svakim korakom i suncem koje se sve više podizalo, osjećala sam toplinu. Dobro je. Samo još malo. Za nekoliko dana idemo doma. Nastavi čitati

34 Murphyjeva zakona s djecom

Djeca i Murphy zakon1. U određenom trenutku kutija od čokolade ima jako veliku vrijednost i ni slučajno se ne smije baciti. Sutradan ta ista kutija više nije zanimljiva i samo se povlači po sobi, ali baciti se još uvijek ne smije jer to im treba.

2. Uzmem dijete jer trebamo požuriti doma, ali on baš tada počne inzistirati da sam hoda.

3.Djeca su u drugoj sobi, perem prozor, ne znaju što radim, nisam ih zvala, ali čim završim i okrenem se na prozoru su već njihovi otisci dlanova i nosa.

Nastavi čitati

HLHS – Doma smo, s čime se susrećemo

Doma smoSavjeti

„Gospođo on ima plave usnice, možda bi ga trebali odvesti doma, hladno mu je.“

 „Mama, pustite ga van iz kolica da hoda, sada je već veliki. Ne trebaju mu više kolica.“

„Neće mu biti ništa, samo ga pustite da se istrči, bude vam bolje spavao.“

„Dajte mu skinite tu jaknu ili mu je barem otkopčajte, preznojit će se.“

“Ma kakvo nošenje. Imaš lijepo svoje nogice, samo ti idi sam. Treba vježbati nogice. Kakvo nošenje. Nemojte ga nositi…“ Nastavi čitati

Zima, prehlade, sokovi i proljeće

sokovnik voce i povrce

Zima je kalendarski službeno otišla. Za nas polako završava period kada se čuvamo od bolesti više nego ostatak godine. Tijekom zime više izbjegavamo posjete, druženja, boravak u prostorima gdje je puno ljudi, minimalno koristimo javni prijevoz. To nije uvijek jednostavno i moguće jer moramo izaći van, na posao, u školu. Tako da s dolaskom proljeća, svi skupa lakše „prodišemo“.

Nastavi čitati

Stotinu slika… i ogromna planina

Stotinu slikaStotinu slika. Ispremiješane, bez početka, bez redoslijeda. Pokazuju svakodnevicu koja je ostala u trenutku, zamrznuta, ne pomaknuta.

Uzimam prvu sliku, s vrha. Na njoj piše nemoć. Nalazim još puno slika s tim nazivom. Ispod jedne od njih je slika tuge. Malo dalje od nje je slika boli. Počinju se stvarati hrpice slika s istim nazivom. Nemoć, tuga, bol, strah, ljutnja, neizvjesnost… Svaka hrpica priča svoju priču, koja naizgled nepovezana s ostalima, u konačnici donosi priču o životima ljudi. Nastavi čitati