Naše božićno čudo

Prije mjesec i pol dana jedna je mama zbog teške upale pluća uzrokovanom koronom rodila djevojčicu u 28. tjednu trudnoće. Ta mama bila je dva tjedna na ECMO uređaju, u vrlo teškom i ozbiljnom stanju… Na samom rubu… S medicinske strane bilo je napravljeno sve što je moglo biti napravljeno za nju… Liječnici su rekli, ako vjerujete u Boga, samo se molite.

Nekoliko dana prije Božića skinuta je s ECMO uređaja. Za Božić smo dobili najljepši poklon. Moja sestra se probudila.

Bio je ovo poprilično težak period za našu obitelj, ali i pun zahvalnosti jer je samo Božja milost ta koja je učinila da su naše curke danas tu.

Većina moje obitelji prošla je koronu u prosincu 2021. Iako nismo bili u međusobnom kontaktu, nekako se dogodilo da smo svi u periodu kroz nekoliko tjedana dobili pozitivne testove. Za sve nas ostale korona je prošla s minimalnim simptomima, uključujući i moju najmlađu sestru koja je rođena sa srčanom greškom Tetralogijom Fallot.

Kod nas doma maleni je od simptoma imao laganu crijevnu virozu, bez temperature. Ono što mu se poremetilo bilo je protrombinsko vrijeme INR (koagulacija) koje za njega treba biti između 2.5-3.5. INR mu je prvo pao na 2.2, a zatim se popeo na 5.5. Uspjeli smo ga za nekoliko dana vratiti u granice u kojima treba biti. Osim toga nismo primijetili ništa što nije bilo dobro, a da je vezano za njegovo zdravstveno stanje. Na kraju korona ga je samo okrznula i to na najboljem mogućem dijelu.

Zadnju operaciju maleni je imao 2019. godine. Proljeće 2020. je za nas trebalo biti vrijeme kada smo trebali odahnuti i odmaknuti se od svega što se događalo prije toga. Ali s proljećem je došla korona i nastavak čuvanja malenog i nas samih.

Kada liječnici jednom kažu da bilo koji virus ili bakterija mogu moje dijete dovesti do ozbiljnog stanja i kada se mjesecima kasnije dogodi da jedan virus (CMV) ga dovede do teške upale pluća, reanimacije, ECMO uređaja i rečenice – Ovo je jako teško stanje koje rijetko prežive i djeca s cijelim srcem… Pojava nekog novog virusa odmah pali alarm. Alarm koji se tek sada polako počeo gasiti.

Posljednji tjedni iznova su me podsjetili koliko smo kao ljudi krhki i nemoćni, koliko je dovoljno sasvim malo da krenemo u drugom smjeru i koliko je dragocjeno u takvim trenucima imati siguran oslonac u onome koji zna svaki naš djelić. Za mene to je moj Bog.

Danas više nemam planove koji počinju od proljeća

Danas znam da jedino što mogu i trebam je izvući ono najbolje iz sadašnjeg trenutka bez obzira na okolnosti u kojima jesam.

Okolnosti koje neminovno sa sobom donose i naše najbolje i naše najteže trenutke…

Trenutke u kojima se isprepliću snaga, strah, čudo, zahvalnost, borba, anksioznost, vjera, neizvjesnost, slomljenost, gubitak, nada… Nada koja govori da i kada se dogodi ono najgore, kada dotaknemo dno, još uvijek se možemo podignuti i krenuti dalje.

Sa svakom novom godinom učimo, pomičemo svoje granice, zahvalniji smo.

Sa svakim otkucajem srca oni sanjaju, rastu, smiju se, otkrivaju, žive.

Andrea i Tea…

Jedna mama i jedna malena djevojčica.

Naše božićno čudo.

2 komentara

Komentar