Brinuti o sebi – dijete s kompleksnim zdravstvenim stanjem

Postoji jedan primjer koji se koristi kada treba objasniti važnost brige o samome sebi. U slučaju opasnosti u zrakoplovu prvo trebamo staviti masku za kisik sebi, a zatim pomažemo staviti masku osobi do sebe. To je zato što ako sami ostanemo bez kisika, ne možemo pomoći nikome drugome. Ako ne brinemo dovoljno o sebi, riskiramo doživjeti stanje koji će neizbježno utjecati na našu sposobnost kako ćemo brinuti o onima koji su oko nas.

Kada imamo dijete s kompleksnim zdravstvenim stanjem prije ili kasnije dolazimo do perioda kada je razina stresa na najvišem nivou. Stres izravno inaktivira naš imunološki sustav jer je to stanje uzbune u cijelom tijelu. Brinuti tada o svom fizičkom i emocionalnom stanju jako je važno, ali je realnost takva da ono neće biti naš prioritet. Briga o djetetu neminovno postaje prioritet kada činimo sve što možemo kako bismo mu pomogli i olakšali sve što se događa s njim.

Biti fizički i emocionalno zdrav znači jesti redovito, spavati dovoljno, biti fizički aktivan, smanjivati stres… Gotovo nemoguće za napraviti i u normalnim okolnostima. Ali, nužno je da pokušamo pronaći balans za ono što nam je u određenom trenutku potrebno. To je kao kada dobijemo recept s lijekom koji svakodnevno treba uzeti. U protivnom svrha i djelotvornost samoga lijeka bit će neiskorištena, a naše zdravstveno stanje neće biti bolje, nego se može i pogoršati.

Umor, nedostatak energije, glavobolja, smanjena koncentracija… Sve ono što najčešće pripisujemo okolnostima u kojima se nalazimo su tihi alarmi koji nam govore da usporimo. Provjera krvne slike prvi je korak da vidimo što se događa unutar nas samih.

Razgovori s velikim brojem ljudi koji iz najbolje namjere žele čuti kakvo je stanje, kako smo mi, što se događa, koji pričaju svoju vlastiti priču koja često nije niti povezana s našom, umaraju i dovode do emocionalnog pražnjenja nas samih. Reći ne sada je sasvim u redu, bez daljnjeg objašnjavanja. Dovoljno je imati nekoliko osoba s kojima možemo razgovarati o svemu. Nekada je potreban razgovor s osobom koja nam može pružiti profesionalnu pomoć kako bismo mogli razumjeti sami sebe u okolnostima u kojima se nalazimo.

Tekstualna poruka je jako dobra jer ne zahtjeva našu reakciju odmah. Bez obzira kada odgovorimo, drugoj strani dali smo do znanja da smo je čuli, a ona nam je pokazala da misli na nas. Ponekad je dovoljna i jedna rečenica koja će nas u tom trenutku podignuti i ohrabriti bili na jednoj ili drugoj strani.

Pritisci jer moramo napraviti sve što je na listi koju smo si sami zadali i na kojoj dopuštamo i drugima da je dopunjavaju, ne pomaže. Napraviti jednu stvar, pa onda vidjeti što možemo drugo, pomaže. Iznova objašnjavati i opravdavati svoje postupke, ne pomaže. Reći jasno i otvoreno, pomaže.

Kada upadnemo u kolotečinu čestog odlaska i boravka u bolnici, učenja novih pojmova i termina, kako koristiti sve nove stvari koje nam se odjednom nađu u rukama i kada je sve što se događa poput emocionalnog roller coastera koji je prepun uspona i padova na kojem se vozimo po noći bez svjetla… Trebamo naučiti da napravimo pauzu. Ponekad će biti dovoljno nekoliko minuta da budemo sami sa sobom kako bi samo disali, isplakali se, molili, sjedili u tišini… Ponekad će ta pauza biti i duža. Svaka pauza koju možemo imati potrebna je kako bismo mogli napraviti nešto za sebe. Čitanje, šetnja, novi hobi… Sve ono što će nas barem na trenutak odmaknuti od svakodnevne rutine u kojoj se nalazimo.

Nismo super junaci… Mi smo samo roditelji koji se nalaze u situaciji da pored sebe imaju dijete s kompleksnim zdravstvenim stanjem o kojem trebaju brinuti. I to ne možemo sami. U određenim periodima bit će puno ljudi koji će pitati što i kako mogu pomoći, dok će u nekim drugim periodima ljudi oko nas biti manje. I to je sasvim normalno. Kada krene taj period važno je reći ako vidimo da nam je i dalje potrebno više pomoći. Brigu o djetetu nije uvijek jednostavno prepustiti drugima, ali ima puno stvari koje drugi mogu napraviti umjesto nas. Druga strana će se osjećati korisno, a nama će svakodnevica biti lakša.

Nakon što smo uzeli i stavili masku sebi, možemo udahnuti i krenuti dalje – zbog sebe i svojeg djeteta.

Naša djeca trebaju imati uza sebe roditelje koji će ih naučiti kako da jednoga dana brinu dobro o sebi, a to mogu početi učiti već danas.

One Comment

Komentar