Osmi rođendan

Posted On 9. lipnja 2023.

 

Osam godina je puno… Rekao je i puhnuo… Nisam stigla ništa reći, a svjećice su već bile ugašene. Imam ovo na ruci… Dok smo čistili ruku koja je završila u torti, s drugom je uzeo i pojeo dio dekoracije. Slikanje, ponovno paljenje svjećica, puhanje i tako još nekoliko puta. Na kraju su se svjećice istopile, torta se uspjela održati, a naš maleni čovjek bio je sretan i zadovoljan jer danas je njegov rođendan. Dan koji je proveo sa svojim najboljim prijateljem, uz puno smijeha, iznenađenja i onoga što posebno voli – vozila.

Prije nekoliko dana pitao je – Kada ću imati osamnaest godina? Za deset godina. Onda ću moći dobiti vozačku i moći ću sam voziti auto. Ali mogao bih ja već sada voziti sam… I dok je s negodovanjem prihvatio da ipak nije još vrijeme da sam vozi auto, sjeo je na formulu, uključio GPS i krenuo je u mislima u samo njemu poznatom smjeru. Ostavila sam ga da u miru obavi dostavu jer je već kasnio na dogovorenu lokaciju. Za nekoliko trenutaka vratio se i parkirao se u garažu dok je gledao preko desnog ramena uz zvuk parkirnih senzora koje je oponašao jer se previše približio biciklima.

Osim što jako voli vozila, voli i pomagati, a posebno onda kada žurim i kada mi treba samo još malo da nešto završim. Ali često tada čujem pitanje – Mogu ti pomoći… uz zvuk stolice kako struže po pločicama… Za trenutak je već skinuo začine s police, iako su već bili stavljeni u jelo. Dok sam ih vraćala na mjesto on se već spremao da nalije ulje preko neoprane salate. Zaustavila sam ga u zadnjem trenutku. Dok sam stavljala ulje dalje od dohvata ruke, zvuk vode koja šprica, mokra majica i pločice doveli su do toga da je ručak ipak još malo trebao pričekati…

Stani mama… Rekao je dok se zaustavljao s biciklom na puteljku uz potok. Okreni se i nemoj gledat… Za par minuta došao je s buketićem cvijeća. Ovo je za tebe… Za trenutak je već nastavio voziti dalje plašeći dvije vrane koje su poskakujući naposljetku ipak odletjele. Još uvijek gledajući za njima, a ne ispred sebe, našao se u lokvi vode održavajući ravnotežu… Nema veze, budem se presvukao kad dođemo doma…

Djelić svakodnevnice u kojoj naš maleni zvrk ne staje. U svakodnevici u kojoj nas dovodi do naših granica i gura preko njih, ali i u kojoj nas mijenja, uči i u kojoj nas iznova podsjeća na to koliko je malo potrebno da bismo imali puno.

Prije četiri godine nastao je popis pitanja na koja je odgovorio i danas.

Što voliš najviše raditi?

4 god – Ići van.

8 god – Vozit se na biciklu, igrat skrivača, lovice…

Što radiš vani?

4 god – Skačem, trčim, vozim se…

8 god – Vozim bicikl, romobil, formulu, malo skateboard…

Koji auto ti je najdraži?

4 god – Punto, ali ne radi sad. Ispraznio se akumulator.

8 god – Ferari

Što najviše voliš jesti?

4 god – Kobasicu i luk.

8 god – Kobasicu, špek i češnjak.

Koje godišnje doba ti je najdraže?

4 god – Zima.

8 god – Jesen

Zašto najviše voliš zimu/jesen?

4 god – Možemo se grudat.

8 god – Mogu skakat u blatnim lokvicama.

Zbog čega si najsretniji?

4 god – Kad ujutro se probudim, tata dođe. Sretan sam.

8 god – Kad je tata doma i kad si ti doma.

Što voliš najviše raditi s tatom?

4 god – Jest kobasicu.

8 god – Igrat Fifu i vozit se na biciklu.

Što voliš najviše raditi s mamom?

4 god – Igrat se autićima. Mama ruža moja.

8 god – Radit kolače i voljet je.

Što voliš najviše raditi s djecom?

4 god – Kupat se.

8 god – Igrat se na kompu.

Što ćeš raditi kada budeš velik?

4 god – Policiju vozit.

8 god – Vozit ću HAK kamion.

Dok su se odgovori na nekim pitanjima promijenili, na nekima su ostali isti. Kroz vrijeme skupio je te svoje trenutke i malene stvarčice koje su samo njegove, koje ga najbolje opisuju i koje izvlače onaj njegov specifičan osmijeh jer ih posebno voli.

Danas je bio jedan od tih trenutaka dok je iznova i iznova puhao u svjećice nesvjestan ogromne zahvalnosti koju svaka od njih sa sobom nosi.

Danas smo tu gdje jesmo.

Na mjestu koje se nekada činilo toliko dalekim i nedostižnim…

A danas govori – osam godina je puno.

Sa svakom novom godinom učimo, pomičemo svoje granice, zahvalniji smo.

Sa svakim otkucajem srca oni sanjaju, rastu, smiju se, otkrivaju, žive.