Treći je tjedan kako su nam djeca bolesna. Najteže je prošla naša curka s bakterijskom upalom grla. U mojoj glavi cijelo to vrijeme upaljen je alarm i sav fokus stavljen je na malenog. Ovo je prva zima kako je naš pedijatar otišao u mirovinu i kako su nas jednim djelom određene okolnosti dovele tu gdje jesmo. I teško je ne biti razočaran i ne osjećati strah i ljutnju zbog nerazumijevanja druge strane, jer nekada je potrebno sasvim malo da bi neke stvari bile puno lakše. Nastavi čitati
Prije četiri godine krenula je naša priča. Svakoga dana maleni čovjek je rastao. Tada o njemu nismo puno toga znali. Nismo znali kakvu boju očiju ili kose će imati, hoće li biti sličniji bratu ili će biti sličniji svojoj sestri? Ali, ono što smo znali, bilo je to da ima samo pola srca. Nastavi čitati
Kada su nam djeca bila mlađa, stavili smo na jedan papir slike hitnih službi i brojeve telefona. Papir je zalijepljeno na jednom mjestu i u slučaju da se bilo što dogodi, djeca znaju brzo doći do broja koji im je potreban. Postupak oživljavanja je nešto što smo s vremenom isto zalijepili na to mjestu. To je tema o kojoj je teško razmišljati, koju izbjegavam, ali je realnost – ne samo naša, nego može biti bilo čija. Nastavi čitati
Zavist se javlja kada netko ima nešto što ja nemam, ali bih i ja željela to imati. Ljubomora se javlja kada ja imam nešto, čuvam to i ne želim da mi to netko uzme, već to želim samo za sebe. To su dva pojma koja sam do prije par godina miješala i povezivala ih kao da su isti. Ali nisu. Ono što imaju zajedničko je želja da imam kao što ima netko drugi ili da nešto zadržim samo za sebe. Nastavi čitati
Vraćam se unazad, na početak, kada nisam previše razmišljala i vjerovala da će blog otići dalje od toga. Ali, prošla je godina. Ispisana s puno misli, sjećanja i trenutaka. Trenutaka koji su sa sobom donosili vrtlog emocija koji se nekada samo kovitlao, koji je nosio sve pred sobom, bez stajanja… Danas je taj vrtlog usporeniji i mirniji. Jedna od stvari koja je pomogla da postane takav je pisanje. Nastavi čitati
Kada sam bila dijete ispitivala sam – A gdje je Nova godina, ja je ne vidim? Bilo mi je neshvatljivo – Gdje ide stara godina kada dođe nova? Stara godina ne odlazi nigdje. Ona je tu, ostaje takva kakva je bila, bez mogućnosti promjene, vraćanja, brisanja, ne izgovaranja, ostavljanja, sa svim onim pomacima prema naprijed, milimetarskim koracima i trenucima koji govore vrijedilo je. Nastavi čitati
Božić danas nije kao što je nekada bio… – Rečenica je koju sam nedavno čula. Previše je strke, žurbe, stresa… Previše savršeno zamotanih poklona i skladnih obitelji koje se tako poslože na trenutak ne bi li dobile savršenu obiteljsku fotografiju… Previše je umora, ljutnje i nervoze zbog čekanja u redovima u trgovinama, čekanja na cestama… I na kraju Božića bez snijega. Nastavi čitati
Prosinac 2015., stajala sam u hodniku, gledajući zvijezde koje su se lagano ljuljale u zraku pitajući se – Zar je već došlo to doba godine? U to vrijeme upali smo u rutinu u kojoj smo tada živjeli svi skupa. Bila sam tada vikend mama za ostalu djecu i mama koja je čekala da ne propusti prvo buđenje, prvi osmijeh, pričajući kako vani pada prvi snijeg, kako će se djeca veseliti kada dođu, sanjajući o danu kada ćemo krenuti kući… Nastavi čitati
Maleni je dobro, raste, prošao je kilažu od četrnaest kilograma. Saturacija kisika u krvi je stabilna 80-81%, liječnici su zadovoljni i za ovu godinu gotovi smo s pregledima. Od hrane više ništa ne miksamo, a pelena je još uvijek tu tijekom spavanja. Tijekom ove jeseni postao je poprilično samostalan u nekim stvarima i trenutno je u fazi kada bi samo pomagao oko svega. Uz to je razvio i sposobnost da dok radi nešto, to radi jako tiho. Zbog toga smo imali nekoliko situacija koje su bile poprilično opasne, ali dobro su završile. Nastavi čitati
Nemoć. Zapravo nisam niti sigurna da li je to emocija ili samo određeno stanje. Ali, to je kada nešto želim, a ne mogu. Pa onda opet želim i opet ne mogu… I tako bez prestanka u vrtlogu koji ne usporava. A ja se zbog toga ne mogu pomaknuti, ne mogu normalno disati, ne mogu normalno razmišljati… Nastavi čitati