Superheroji
1
Danas više cijenim nered i prljave ruke
Ju tu – rekao je maleni noseći moj mobitel. Što? – pitala sam ponovno. Ju tu, ju tu. Otključao je mobitel, kliknuo na Yout tube ikonu, pronašao što želi gledati, sjeo i tada je nastala tišina. Sva njegova pozornost bila je usmjerena na bijeli bus koji skače u zelenu boju i izlazi van obojan. A ja sam još uvijek u nevjerici stajala i gledala. Nastavi čitati
Svaki cvijet treba i sunce i kišu
Kiša pada. Vani sam. Proći ću samo malo okolo zgrade – pomislila sam. Ali bezuspješno. Kao i svaki puta, opet me je nešto odvuklo, tamo preko ceste gdje se zvuk automobila sa svakim korakom gubi, gdje čujem potok iz daljine kako huči i gdje me mirisi vuku da što prije zakoračim u svijet u kojem vrijeme i misli staju. Nastavi čitati
Jedna mama, jedan tata…
Od početka ovoga tjedna moji blizanci na jedan „kao nema veze s ničim“ način ispituju da li znam što će biti u nedjelju i da pogodim što su oni crtali u školi. Nakon nekoliko mojih netočnih odgovora, čula sam kako mu sestra govori: „Brzo to obriši, skužit će…“ Poslije je nacrtana vaza s cvijećem postala kruška, a oni su bili sretni jer mama „nije skužila i vidjela“. Nastavi čitati
Proljeće moga djetinjstva
Proljeće moga djetinjstva bilo je doba kada sam bezbrižno skakutala u potrazi za prvim visibabama i jaglacima. Jaglaci su se najprije pojavljivali na padini ispod pruge. Nakon njih slijedili su maslačci, tratinčice i prvi cvjetovi na stablu višnje. Nastavi čitati
Neodgovarajuća obuća i kutija za kišne dane
„Ne postoji loše vrijeme, samo loša obuća.“
Kraj je ljeta. Najtopliji dio dana još je uvijek podsjećao na sredinu ljeta. Jutra, ona su bila negdje između. Negdje gdje se toplina i hladnoća susreću. Odlučujem da krenem, jer znam da ako ostanem stajati hladnoća će me dostići. Sa svakim korakom i suncem koje se sve više podizalo, osjećala sam toplinu. Dobro je. Samo još malo. Za nekoliko dana idemo doma. Nastavi čitati
Potrebno je vrijeme
34 Murphyjeva zakona s djecom
1. U određenom trenutku kutija od čokolade ima jako veliku vrijednost i ni slučajno se ne smije baciti. Sutradan ta ista kutija više nije zanimljiva i samo se povlači po sobi, ali baciti se još uvijek ne smije jer to im treba.
2. Uzmem dijete jer trebamo požuriti doma, ali on baš tada počne inzistirati da sam hoda.
3.Djeca su u drugoj sobi, perem prozor, ne znaju što radim, nisam ih zvala, ali čim završim i okrenem se na prozoru su već njihovi otisci dlanova i nosa.
HLHS – Doma smo, s čime se susrećemo
Savjeti
„Gospođo on ima plave usnice, možda bi ga trebali odvesti doma, hladno mu je.“
„Mama, pustite ga van iz kolica da hoda, sada je već veliki. Ne trebaju mu više kolica.“
„Neće mu biti ništa, samo ga pustite da se istrči, bude vam bolje spavao.“
„Dajte mu skinite tu jaknu ili mu je barem otkopčajte, preznojit će se.“
“Ma kakvo nošenje. Imaš lijepo svoje nogice, samo ti idi sam. Treba vježbati nogice. Kakvo nošenje. Nemojte ga nositi…“ Nastavi čitati
Zima, prehlade, sokovi i proljeće
Zima je kalendarski službeno otišla. Za nas polako završava period kada se čuvamo od bolesti više nego ostatak godine. Tijekom zime više izbjegavamo posjete, druženja, boravak u prostorima gdje je puno ljudi, minimalno koristimo javni prijevoz. To nije uvijek jednostavno i moguće jer moramo izaći van, na posao, u školu. Tako da s dolaskom proljeća, svi skupa lakše „prodišemo“.