Ljeto jednog trogodišnjaka

Objavljeno autor
4

ljeto2018

Hladnija jutra, početak škole… Bliži se kraj ljeta. Razmišljam o stvarima koje su se dogodile u proteklih nekoliko mjeseci. Bilo je to prvo ljeto koje je sa sobom donijelo uobičajenu svakodnevnicu u posljednje četiri godine. Okolnosti su se promijenile, malo bolje posložile. Djeca su postala odgovornija, nekako se lakše uspijevamo dogovoriti, razumiju više. Na kraju i mi sami smo se promijenili, naučili smo neke stvari, osvijestili se oko nekih drugih. A maleni? Za njega je ovo ljeto bilo puno naizgled malih, uobičajenih, ali zapravo velikih pomaka. Nastavi čitati →

Dijete sa srčanom greškom – normalan život

Objavljeno autor
1

normalanzivot

Prva godina našega malenog prošla je sa 180 dana bolnice, tri operacije, reanimacijom, dugim boravkom na kisiku, razdobljem „little junkya“ zbog teškog skidanja s metadona, puno lijekova, devet mjeseci sa sondom za hranjenjem, puno čekanja, straha, neizvjesnosti, nadanja… ali  to nije kraj. Danas je naš maleni zaigrani trogodišnjak koji na prvu izgleda kao i svako drugo dijete i koji, koliko može, vodi normalan život. Nastavi čitati →

Stvari koje se samo pojave…

Objavljeno autor
1

hlhsdanas

Naš maleni prvi puta došao je kući kada je imao mjesec dana. Vrijeme koje smo proveli u bolnici, bilo je vrijeme kada su oko nas bili liječnici i medicinsko osoblje koje je bilo tu kada god se nešto događalo. Dolaskom kući, u jednom trenutku ostala sam sama sa sobom i sve što se događa tada je bilo na meni, na nama. Stvari koje se događaju u bolnici su trenuci u kojima se bori za život, za svaki udisaj… Stvari koje se poslije događaju doma su nemjerljive s onim što se događalo u bolnici, ali u onom prvom trenutku dovodile su me do toga da sam ostala skroz nespremna na njih. Nastavi čitati →

Ožiljci – oni vidljivi i oni ne vidljivi

Objavljeno autor
4

oziljakznacizivot

Film Wonder (Čudo) prikazuje život jednog dječaka. Dječaka koji zbog genetskog poremećaja ima deformirano lice, puno ožiljaka i koji da bi ih sakrio od tuđih pogleda, nosi kacigu astronauta. Odlaskom u školu susreće se s puno pogleda koji ga ne prihvaćaju, koji ga odbacuju, koji ga u toj njegovoj situaciji samo još dalje guraju u njegov svijet, u kojem je siguran, ali, to je i osamljeni svijet. Nastavi čitati →

Zašto pišeš blog, kome to pomaže?

Objavljeno autor
4

pisanjebloga

Pitanje koje mi je postavila jedna osoba na jedan neizravan način bilo je – Zašto pišeš blog, kome to pomaže? Kada mi je jedna druga osoba rekla da bi trebala pisati blog, moja prva pomisao bila je – Da pišem blog? Nema šanse. Trebala mi je šest mjeseci da kliknem na tipku objavi i da prvi post bude objavljen. Bilo je to u vrijeme kada je moj život bio poprilično uzdrman, kada je toliko toga bilo vani i kada sam konstantno bila na samom rubu, a pored mene je bilo malo onih koji su me uspijevali držati da ne padnem. Ovako napisano taj period ne zvuči baš dobro, ali tako je onda bilo, ne baš dobro. Nastavi čitati →

Što me naučio jedan paradajz?

Objavljeno autor
Odgovori

paradajzi

Prošle godine, krajem devetog mjeseca, shvatili smo da nismo ostavili sjeme paradajza za sljedeću godinu. Uzeli smo najbolji paradajz od onih koji su ostali, ne vjerujući baš da će biti nešto od toga jer je taj paradajz bio daleko od onoga najboljeg i najvećeg paradajza od kojega smo trebali uzeti sjeme. Nastavi čitati →

Ja to mogu, ali što kada ne mogu?

Objavljeno autor
Odgovori

krenigdjejesi

Sjećam se jednog crtanog filma o maloj plavoj lokomotivi koja je silno željela prijeći preko planine i dovesti poklone za djecu. Mislim da je bilo tako, ali to su već usputni detalji i ako nisu sasvim točni, nije sada toliko važno. Ono što se događalo je da su starije i iskusnije lokomotive omalovažavale malu lokomotivu govoreći joj kako je ona preslaba i da sigurno neće uspjeti. Na kraju preko planine pune snijega mala lokomotiva se uspjela probiti i doći u grad. Riječi koje je ponavljala dok se probijala kroz snijeg bile su – Ja to mogu, ja to mogu, ja to mogu… Nastavi čitati →

Jedan bicikl i puno leptira

Objavljeno autor
2

voznjabiciklom

Godina je iza nas. Najlakše ju je opisati s jednim pokretom ruke koja pravi uspone, silaske i ponovne uspone. Bila je to godina padova i razbijanja, ali i ponovnog podizanja i skupljanja. Godina u kojoj sam naučila koliko je vrijedno imati pored sebe ljude koji ne odustaju kada ja mislim da ne ide više dalje, koji podižu moju glavu i čiji pogled govori nisi sama. Nastavi čitati →

Moj put i selidba iz Afrike u Kanadu

Objavljeno autor
1

afrikaikanada

Afrika

Odrasla sam u Africi. To je čudesna zemlja u kojoj sunce uvijek grije, a zvijezda ima na tisuću. To je zemlja fascinantne prirode koja zapravo nikada ne spava. I to je zemlja u kojoj sam naučila što znači biti dio nečega, što znači biti dio obitelji. To je zemlja koju volim, koju poznajem i zemlja iz koje sam mislila da nikada neću morati otići. Nastavi čitati →