Činjenice o urođenim srčanim greškama (CHD)
1
Treći rođendan
Došao je sasvim tiho, nježno se stisnuvši uz mene. U tom trenutku nisam ga željela pustiti. Ali tada nije bilo predomišljanja, odgađanja, vraćanja. Morala sam ga pustiti ne znajući da li ću ga ikada više dobiti nazad. Nastavi čitati
Bijeli leptiri
Malena moja, znam da je danas za tebe bio jedan težak dan. Dan kada bi samo željela da te čvrsto zagrlim, da se uvučeš u moj zagrljaj i da te nikada ne puštam. Malena moja, mogu to napraviti, ali ako to napravim, postat ćeš i suviše osjetljiva, slaba i previše ovisna o meni. Nastavi čitati
Superheroji
Danas više cijenim nered i prljave ruke
Ju tu – rekao je maleni noseći moj mobitel. Što? – pitala sam ponovno. Ju tu, ju tu. Otključao je mobitel, kliknuo na Yout tube ikonu, pronašao što želi gledati, sjeo i tada je nastala tišina. Sva njegova pozornost bila je usmjerena na bijeli bus koji skače u zelenu boju i izlazi van obojan. A ja sam još uvijek u nevjerici stajala i gledala. Nastavi čitati
Svaki cvijet treba i sunce i kišu
Kiša pada. Vani sam. Proći ću samo malo okolo zgrade – pomislila sam. Ali bezuspješno. Kao i svaki puta, opet me je nešto odvuklo, tamo preko ceste gdje se zvuk automobila sa svakim korakom gubi, gdje čujem potok iz daljine kako huči i gdje me mirisi vuku da što prije zakoračim u svijet u kojem vrijeme i misli staju. Nastavi čitati
Jedna mama, jedan tata…
Od početka ovoga tjedna moji blizanci na jedan „kao nema veze s ničim“ način ispituju da li znam što će biti u nedjelju i da pogodim što su oni crtali u školi. Nakon nekoliko mojih netočnih odgovora, čula sam kako mu sestra govori: „Brzo to obriši, skužit će…“ Poslije je nacrtana vaza s cvijećem postala kruška, a oni su bili sretni jer mama „nije skužila i vidjela“. Nastavi čitati
Proljeće moga djetinjstva
Proljeće moga djetinjstva bilo je doba kada sam bezbrižno skakutala u potrazi za prvim visibabama i jaglacima. Jaglaci su se najprije pojavljivali na padini ispod pruge. Nakon njih slijedili su maslačci, tratinčice i prvi cvjetovi na stablu višnje. Nastavi čitati
Neodgovarajuća obuća i kutija za kišne dane
„Ne postoji loše vrijeme, samo loša obuća.“
Kraj je ljeta. Najtopliji dio dana još je uvijek podsjećao na sredinu ljeta. Jutra, ona su bila negdje između. Negdje gdje se toplina i hladnoća susreću. Odlučujem da krenem, jer znam da ako ostanem stajati hladnoća će me dostići. Sa svakim korakom i suncem koje se sve više podizalo, osjećala sam toplinu. Dobro je. Samo još malo. Za nekoliko dana idemo doma. Nastavi čitati
