Od kada traje ova priča, s pola srca, to je najturbulentnije razdoblje mojega života. Emocije su nekada samo skakale gore dolje, bez prestanka, gurajući me u neka stanja koja su me gušila, zbog kojih se nisam mogla pomaknuti. Izvući se iz toga, tada se činilo jako teško. Ali vrijeme prolazi i danas kada se okrenem iza sebe vidim one milimetarske pomake, koji su zapravo ogromni i koje još uvijek pravim. Nastavi čitati
Jesen. Doba godine koje u sebi krije svoj najljepši trenutak. Kažu da je tada svaki list poput cvijeta, koji odjednom odraste i svu svoju ljepotu pokaže u svojim posljednjim danima. To je doba godine koje uči kako je moguće pustiti, kada za to dođe vrijeme, na jedan lijep i jednostavan način. I to je doba godine koje govori – Napravio si sve što si trebao, sada odmori i uživaj u svemu što te okružuje.
Biti roditelj jako je lijepo, ali je u određenim trenucima i jako naporno – to je nešto što je sasvim normalno. Bilo da imam jedno ili više djece oni traže puno mojega vremena. Imati dijete koje ima kompleksno zdravstveno stanje, od mene traži još više tog vremena. Ali, ako brinem samo o djetetu, bez obzira na situaciju u kojoj jesam, a ne brinem o sebi, dolazim do svojega maksimuma i tada ne mogu više dalje. Ako takvi trenuci postanu svakodnevni, oni mogu dovesti do vrlo ozbiljnog stanja. Nastavi čitati
Trenutno smo u mirnijoj fazi. Funkcioniramo – nekada dobro, nekada ne baš dobro, ali tu smo. Posložile su se neke stvari, lakše je u nekim drugima. Maleni komunicira, bolje spava po noći, jede, napreduje… Ali, unatoč tome ova naša priča još nije gotova, barem ovaj prvi dio. Sve je počelo prije tri godine i pred nama je još jedan veliki dio koji trebamo proći svi skupa. Kakav će on biti? Ne znam. Nastavi čitati
Čitajući iskustva drugih ljudi koji imaju dijete s kompleksnim zdravstvenim stanjem vidim koliko okolina želi pomoći. To je situacija koja je odjednom nova za sve i koja nije jednostavna niti za jednu niti za drugu stranu. S jedne strane su roditelji čije se dijete bori za život, koji se odjednom kreću u sasvim drugom smjeru, koji su u šoku, koji se bore sami sa sobom. S druge strane tu su ljudi koji ih okružuju, koji žele pomoći i koji nekada izgovore ili naprave nešto iz najbolje namjere, ali to ponekad roditelje može dodatno opteretiti. Biti svjestan toga, pomaže puno i jednoj i drugoj strani.
Boks. Definitivno nije moj izbor. Previše nasilan i grub sport za mene. Moj muž nekoliko se godina bavio boksom, pa sam kao naučila nekakve osnove, iako još uvijek ne nalazim smisao u udaranju protivnika na taj način. Ono što se može naučiti u boksu je kako se dobro zaštititi i obraniti stavom u gardu i udariti ili nokautirati protivnika, ako zatreba. Nastavi čitati
Volim onaj prvi dio jeseni, koji je poput drugog proljeća. Onaj kada je sredina dana topla, kada se boje lagano izmjenjuju. Kada su putovi prekriveni žutim lišćem koje u svojem šuštanju donosi smirenost. Ne volim onaj drugi dio jeseni. Kada je sredina dana hladna, kada sve one žarke boje najednom zamjeni siva i kada kiša pada danima, kao da nikada neće stati. Nastavi čitati
29. rujna svjetski je dan srca. Danas se u svijetu rađa 1 od 100 djece sa srčanom greškom. Neka od njih trebat će operaciju na otvorenom srcu u prvih par dana života, a neka i više operacija u prvih godinu dana. Uzrok većine srčanih grešaka, nepoznat je. Jedno od najtežih stanje je HLHS – sindrom hipoplastičnog lijevog srca. To su djeca koja žive s pola srca. 1od 5000. Nastavi čitati
Doba je godine kada lišće mijenja svoju boju, kada se širi miris pečenih kestena, ali i kada počinje sezona prehlada, viroza, gripe… To je doba godine kada se s malenim više čuvamo. To znači da s njim, ukoliko ne trebamo, ne idemo među puno ljudi, izbjegavamo zatvorene prostore, druženja s djecom, pazimo više na higijenu doma… Nekada ne trebam reći ništa, ali nekada trebam reći ne.
Hladnija jutra, početak škole… Bliži se kraj ljeta. Razmišljam o stvarima koje su se dogodile u proteklih nekoliko mjeseci. Bilo je to prvo ljeto koje je sa sobom donijelo uobičajenu svakodnevnicu u posljednje četiri godine. Okolnosti su se promijenile, malo bolje posložile. Djeca su postala odgovornija, nekako se lakše uspijevamo dogovoriti, razumiju više. Na kraju i mi sami smo se promijenili, naučili smo neke stvari, osvijestili se oko nekih drugih. A maleni? Za njega je ovo ljeto bilo puno naizgled malih, uobičajenih, ali zapravo velikih pomaka. Nastavi čitati