Danas više cijenim nered i prljave ruke

 

danasvisecijenimnered

Ju tu – rekao je maleni noseći moj mobitel. Što? – pitala sam ponovno. Ju tu, ju tu. Otključao je mobitel, kliknuo na Yout tube ikonu, pronašao što želi gledati, sjeo i tada je nastala tišina. Sva njegova pozornost bila je usmjerena na bijeli bus koji skače u zelenu boju i izlazi van obojan. A ja sam još uvijek u nevjerici stajala i gledala. Nastavi čitati

Svaki cvijet treba i sunce i kišu

nakonkisecvijece

Kiša pada. Vani sam. Proći ću samo malo okolo zgrade – pomislila sam. Ali bezuspješno.  Kao i svaki puta, opet me je nešto odvuklo, tamo preko ceste gdje se zvuk automobila sa svakim korakom gubi, gdje čujem potok iz daljine kako huči i gdje me mirisi vuku da što prije zakoračim u svijet u kojem vrijeme i misli staju. Nastavi čitati

Jedna mama, jedan tata…

jednamamajedantata

Od početka ovoga tjedna moji blizanci na jedan „kao nema veze s ničim“ način ispituju da li znam što će biti u nedjelju i da pogodim što su oni crtali u školi. Nakon nekoliko mojih netočnih odgovora, čula sam kako mu sestra govori: „Brzo to obriši, skužit će…“ Poslije je nacrtana vaza s cvijećem postala kruška, a oni su bili sretni jer mama „nije skužila i vidjela“. Nastavi čitati