Prirođene srčane greške kroz povijest
Prema podacima američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC) svake je godine gotovo 40.000 djece rođeno s prirođenom srčanom greškom. Iako je bilo puno razvoja u području tretiranja prirođenih srčanih grešaka, još uvijek ne postoji lijek. Međutim, u posljednjih 70 godina konstantno se ponavljaju proboji u znanstvenim i medicinskim zajednicama u pogledu priređenih srčanih bolesti.
Moglo bi se tvrditi da je Leonardo da Vinci prvi otkrio urođenu bolest srca još u petnaestom stoljeću. Jedan od najranijih prikaza djelomičnog anomalnog plućnog venskog povratka – kada su srčane plućne vene pogrešno postavljene – pronađen je na jednom od njegovih crteža. To je mogla biti slučajnost jer gotovo da nikakva saznanja o napretku prirođene srčane greške nisu pronađeni kroz povijest sve do dvadesetog stoljeća. Dolje je kratak vremenski pregled postignuća u području urođenih srčanih bolesti od 1940-ih do danas.
1944. – Prvi učinkoviti popravak srčane greške koja sužava glavnu, veliku srčanu krvnu žilu, dovršio je Clarence Crafoord (1899.-1984.) u bolnici Karolinska u Švedskoj. Ovo je bio jedan od prvih slučajeva križnog stezanja aorte kako bi se pomoglo u liječenju koarktacije (suženja) aorte.
29.11.1944. – Dva liječnika i njihovi pomoćnici okupili su se u operacijskoj sali u bolnici Johns Hopkins za prvi pokušaj liječenja tetralogije Fallot. Ovu operaciju nikada nisu radili. Izveli su je kirurg Alfred Blalock (1899.-1964.) i dječja kardiologinja Helen Brooke Taussig (1898.-1986.). Bila je to prva operacija „plave bebe“ koja je postala poznata pod nazivom Blalock-Taussig Shunt ili BT Shunt. Njihov revolucionarni postupak bio je uspješan i unaprjeđen sa svakim novim pokušajem. Jedan od zaslužnih za taj razvoj bio je i Vivien Theodore Thomas (1910.-1985.)
1948. – Kreirana je Blalock-Hansonova atrijalna septektomija. Kirurg Alfred Blalock i njegov specijalizant Rollins Hanson stvorili su metodu za pomoć pacijentima s transpozicijom velikih krvnih žila (TGA).
1952. – Velik dio istraživanja prirođenih srčanih grešaka u to se vrijeme usredotočio na primjenu tehnika hipotermije na otvorenom srcu. Iako je kardiokirurg Floyd John Lewis (1916.-1993.) te godine na Sveučilištu u Minnesoti uspješno zatvorio defekt atrijalne pregrade, mnoge su operacije bile neuspješne u rješavanju složenijih srčanih defekata.
1953. – John Heysham Gibbon (1903.-1973.) je prvi put popravio grešku atrijalnog septuma pomoću uređaja srce-pluća kojeg je izumio.
1954. – Clarence Walton Lillehei (1918.-1999.) izvodi komplicirane operacije prirođenih srčanih grešaka s križnom cirkulacijom sa stopom smrtnosti od 200 posto. Iako je četiri od deset pacijenata umrlo po zahvatu, nastavio je slijediti svoje metode. Danas je poznat kao “otac operacije na otvorenom srcu”.
1957. – Poznat po svojoj finoći poput origamija, švedski liječnik Ake Senning bio je prvi kardiokirurg koji je uspješno dovršio operaciju transpozicije velikih krvnih žila. Njegova tehnika bila je visoko cijenjena među njegovim kolegama.
1958. – Američki kardiokirurg William Wallace Lumpkin Glenn (1914.-2003.) izvijestio je o svojoj prvoj uspješnoj uporabi klasične Glennove procedure na sedmogodišnjem dječaku s jednom komorom, TGA i plućnom stenozom. Glennov postupak nudi nevjerojatno dugotrajno razdoblje za one s jednom srčanom komorom dok ne budu spremni za slijedeću operaciju Fontan.
1963. – Iako su svi hvalili Senninga za njegov rad, to nije bila svima dostupna tehnika. Kanađanin William Thornton Mustard (1914.-1987.) stvorio je Mustard postupak koji je postao manje zahtjevna standardna operacija za TGA defekte.
1967. – Rossov postupak osmislio je britanski liječnik južno afričkog podrijetla Donald Nixon Ross (1922.-2014.) u Londonu koji se koristi do danas za bolesti aortnog zaliska.
1968. – Razvijena je srčana ventrikularna premosnica koja pomaže proširiti postupke na složene srčane mane. Francuski liječnik Francis Fontan (1929.-2018.) i njegov učenik Eugene Baudet izveli su pionirski zahvat. Prije tog zahvata preživjeti je uspjela jedna trećina djece do prve godine života i samo 10% do desete godine života. Fontan zahvatom dobila se mogućnost za život do odrasle dobi.
1976. – Inovativni postupci koje su napravili kirurzi poput Adiba Dominosa Jatenea (1929.-2014.) u Brazilu pomogao je pomaknuti uspješne atrijalne i arterijske zamjene kao napredak u liječenju prirođenih srčanih grešaka.
1981. – Jedno od najsmrtonosnijih srčanih stanja, sindrom hipoplastičnog lijevog srca (HLHS), doživio je proboj u Bostonskoj dječjoj bolnici od strane američkog pedijatrijskog kardiokirurga Williama Imona Norwooda Jr. (1941.-2020.)
Dr. William Norwood radio je u Dječjoj bolnici Boston u kojoj je postojao jedan dio, kutak, u kojem su bila izdvojena djeca rođena s HLHS-om uglavnom ostavljena jer im se nije moglo pomoći. Dr. Norwood često je odlazio u taj kutak. Pronalazak rješenja, toga kompleksnoga stanja te djece, ga je toliko zaintrigirao da jednostavno nije imao mira. Svojom upornošću uspio je napraviti prvu uspješnu operaciju kod HLHS djece.
9.6.1984. – Prvu uspješnu pedijatrijsku transplantaciju srca izveo je dr. Eric A. Rose na Sveučilištu u Kolumbiji.
2000. – Dogodilo se nekoliko uspješnih postupaka za liječenje prirođenih srčanih grešaka, uključujući perkutanu implantaciju plućne valvule i trans-kateterizacije. Trans-kateterski implantati u srcu danas su iznimno česta intervencija za pacijente s prirođenim srčanim greškama.
2019. – Procijenjeno je da postoji gotovo 70.000 ljudi u svijetu koji žive s Fontan cirkulacijom i da će se taj broj udvostručiti u narednih 20 godina.
2022. – Engleski kardiokirurzi u Pedijatrijskoj klinici Duke zaslužni su za razvoj i usavršavanje pristupa manjeg rizika prilikom Norwood operacije. Obično su kirurzi prisiljeni zaustaviti srce i ohladiti tjelesne organe kako bi usporili protok krvi tijekom same operacije. Joseph Turek i njegov tim razvili su način za izvođenje operacije dok srce i dalje nastavlja pumpati. To omogućuje srcu, mozgu i drugim vitalnim organima da nastave primati protok krvi, što smanjuje mogućnost zatajenja organa i povećava izglede za preživljavanje s prosječno manje od 88% na više od 97%.
“Nikada ne zaboravljam da je dijete koje operiram nečija beba i njima sve”, rekao je dr. Turek. “Želim učiniti sve što mogu da pomognem ovoj djeci da žive duže, produktivne živote i da unaprijedim područje u tom procesu.”
•1 od 100 djece rođeno je sa srčanom greškom
•Postoji oko 40 srčanih grešaka. Njihov uzrok poznat je u 15% slučaja.
•25% djece ima kompleksnu srčanu grešku i da bi preživjeli u prvoj godini života moraju proći kroz jednu ili više operacija.
•Srce rođenog djeteta veličine je oraha.
•Operacija nije lijek za prirođenu srčanu grešku.
•Simptomi prirođene srčane greške – plavi ili ljubičasti nokti i usnice, umor, ubrzano i nepravilno disanje i umaranje prilikom hranjenja.
Zbog razvoja medicine u ranoj prenetalnoj dijagnostici, liječenju u ranom neonatalnom razdoblju, kirurškim tehnikama i post operacijskim tretmanima, danas je u svijetu više odraslih osoba nego djece koji žive s prirođenom srčanom greškom.
85% – 90% djece koja su rođena sa srčanom greškom žive u odrasloj dobi. Više od polovine njih ima kompleksnu prirođenu srčanu grešku.
Izvor:
www.conqueringchd.org
www.projectheart.org
www.dukehealth.org