Što kada bi imao cijelo srce?

olovka.jpg

Treći je tjedan kako su nam djeca bolesna. Najteže je prošla naša curka s bakterijskom upalom grla. U mojoj glavi cijelo to vrijeme upaljen je alarm i sav fokus stavljen je na malenog. Ovo je prva zima kako je naš pedijatar otišao u mirovinu i kako su nas jednim djelom određene okolnosti dovele tu gdje jesmo. I teško je ne biti razočaran i ne osjećati strah i ljutnju zbog nerazumijevanja druge strane, jer nekada je potrebno sasvim malo da bi neke stvari bile puno lakše. Nastavi čitati

Prva godina bloga

pisanjenaklupi.jpg

Vraćam se unazad, na početak, kada nisam previše razmišljala i vjerovala da će blog otići dalje od toga. Ali, prošla je godina. Ispisana s puno misli, sjećanja i trenutaka. Trenutaka koji su sa sobom donosili vrtlog emocija koji se nekada samo kovitlao, koji je nosio sve pred sobom, bez stajanja… Danas je taj vrtlog usporeniji i mirniji. Jedna od stvari koja je pomogla da postane takav je pisanje. Nastavi čitati

Jesen jednog trogodišnjaka

igra

Maleni je dobro, raste, prošao je kilažu od četrnaest kilograma. Saturacija kisika u krvi je stabilna 80-81%, liječnici su zadovoljni i za ovu godinu gotovi smo s pregledima. Od hrane više ništa ne miksamo, a pelena je još uvijek tu tijekom spavanja. Tijekom ove jeseni postao je poprilično samostalan u nekim stvarima i trenutno je u fazi kada bi samo pomagao oko svega. Uz to je razvio i sposobnost da dok radi nešto, to radi jako tiho. Zbog toga smo imali nekoliko situacija koje su bile poprilično opasne, ali dobro su završile. Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama? – Nemoć, kada ne mogu

cipelice.jpg

Nemoć. Zapravo nisam niti sigurna da li je to emocija ili samo određeno stanje. Ali, to je kada nešto želim, a ne mogu. Pa onda opet želim i opet ne mogu… I tako bez prestanka u vrtlogu koji ne usporava. A ja se zbog toga ne mogu pomaknuti, ne mogu normalno disati, ne mogu normalno razmišljati… Nastavi čitati

Ja to mogu, ali što kada ne mogu?

krenigdjejesi

Sjećam se jednog crtanog filma o maloj plavoj lokomotivi koja je silno željela prijeći preko planine i dovesti poklone za djecu. Mislim da je bilo tako, ali to su već usputni detalji i ako nisu sasvim točni, nije sada toliko važno. Ono što se događalo je da su starije i iskusnije lokomotive omalovažavale malu lokomotivu govoreći joj kako je ona preslaba i da sigurno neće uspjeti. Na kraju preko planine pune snijega mala lokomotiva se uspjela probiti i doći u grad. Riječi koje je ponavljala dok se probijala kroz snijeg bile su – Ja to mogu, ja to mogu, ja to mogu… Nastavi čitati

Jedan bicikl i puno leptira

voznjabiciklom

Godina je iza nas. Najlakše ju je opisati s jednim pokretom ruke koja pravi uspone, silaske i ponovne uspone. Bila je to godina padova i razbijanja, ali i ponovnog podizanja i skupljanja. Godina u kojoj sam naučila koliko je vrijedno imati pored sebe ljude koji ne odustaju kada ja mislim da ne ide više dalje, koji podižu moju glavu i čiji pogled govori nisi sama. Nastavi čitati

Zima, prehlade, sokovi i proljeće

sokovnikvoceipovrce

Zima je kalendarski službeno otišla. Za nas polako završava period kada se čuvamo od bolesti više nego ostatak godine. Tijekom zime više izbjegavamo posjete, druženja, boravak u prostorima gdje je puno ljudi, minimalno koristimo javni prijevoz. To nije uvijek jednostavno i moguće jer moramo izaći van, na posao, u školu. Tako da s dolaskom proljeća, svi skupa lakše „prodišemo“.

Nastavi čitati