Zima jednog trogodišnjaka

zima.jpg

Sa svakim novim godišnjim dobom maleni raste, priča, razumije, periodi samostalnog igranja su duži… i dobro je. Ova zima prošla je s dvije jače prehlade i jednom upalom uha. Kada je bolestan najteže su one situacije kada ima problema s dišnim putovima, jer tada njegova saturacija kisika u krvi padne još niže. Tada je sav fokus stavljen na njega jer dovoljno je sasvim malo da krene u jednom ili drugom smjeru. Zbog toga su zime i prehlade koje dolaze s njom posebno stresno razdoblje za nas.

Tek sada mogu se vratiti nazad, na mjesece koji su prošli i sjetiti se malenog kako je uzbuđeno vikao – Pada njeg, gedaj mama, buzo dođi. (Pada snijeg, gledaj mama, brzo dođi.) Kada je izašao van i iako je na cesti bio tek nekoliko milimetara snijega, on je uzbuđeno rekao – Koko puno njega, ajme koko puno… (Koliko puno snijega, ajme koliko puno…) Kako sam odustala nakon desetog puta što sam rekla – Nemoj jesti snijeg – jer poseban je doživljaj jesti snijeg. Kako se poskliznuo, počeo se smijati i rekao – U, kizat ja i pao ja doje. (U, skliznuo se ja i pao ja dolje.) Kako je gađao lampu grudama i kako je bio uporan unatoč promašajima i samo je govorio – Ajde još napatit gudu, puno guda, ja gađat ljampu… (Ajde još napravi gruda, puno gruda, ja gađat lampu…)

Tijekom ove zime njegov govor se poprilično razvio. S obzirom na sondu za hranjenje koju je imao tijekom prve godine,  bilo me je strah da li će ostati nekakve posljedice zbog toga. Kada pogledam na našu ostalu djecu, maleni je najkasnije progovorio, oko trećeg rođendana, ali danas puno bolje i pravilnije izgovara riječi, nego su ih izgovarala blizanci u istoj dobi. Tako da bez obzira na sondu i na to što je kasnije progovorio, njegov govor danas je sasvim OK.

Klizanje i formula

Ove zime prvi puta je bio na ledu i zadržao se na njemu nekih 20-ak minuta. Drugi puta je ostao svega par minuta. Koliko god mu je bilo zanimljivo, uz hladan zrak, održavanja ravnoteže, guranja medvjedića za kojega se držao i samoga hodanja na ledu, sve skupa je to bilo poprilično naporno za njega. Usnice su mu brzo postale plave i bez obzira što je bio toplo obučen i na temperaturi koja je bila iznad nule, na kraju je bio skroz smrznut.

klizanje.jpg

Ono što nam se pokazalo kao najbolja aktivnost za van je formula. Na formuli se ne umara tako puno, a radi s nogama što ipak održava toplinu njegovog tijela. Ono što je važno kod formule je da se pokreće lako, jer u samom startu ako je pokretanje teško, to ga brzo umori. Slična je stvar i kod bicikla, ali formula se pokazala malo boljom i lakšom za njega – i još ako ima volan, to je to.

formula.jpg

auticiigra

igranjenapodu

volan

Auti

Auti su i dalje broj jedan u svemu. Još uvijek se najviše zadržavamo na parkiralištima, brojimo aute, gledamo felge, svjetla… Naučio je reći gotovo sve marke vozila i uspjeli smo se dogovoriti da Audi ipak ima četiri kruga, a ne pet kako je govorio prošle jeseni. Ono što najbrže i najviše može izvući njegov osmijeh je kada sjedne za volan. Tada sve staje i više ništa nije važno, samo da drži volan i da pali, gasi, klika… Moj brat bio je vozač kamiona i mogu samo zamisliti koliko bi danas maleni uživao s njim…

Ali u životu prolazimo i kroz teške i lijepe trenutke, bolesti, puštanja, odluke koje moramo donijeti, strahove, brige, sve one stvari koje želim da samo što prije prođu kada se pojave, ali i veselje, uzbuđenje zbog najmanjeg pomaka i trenutke koji ostaju. I bez obzira kakva je bila ova zima i da li sam ja jedva čekala da prođe ili ne, ovo je bila zima koju će maleni pamtiti.

Bila je to zima njegovog djetinjstva.

snijegzima

One Comment

Komentar