Prva godina bloga

pisanjenaklupi.jpg

Vraćam se unazad, na početak, kada nisam previše razmišljala i vjerovala da će blog otići dalje od toga. Ali, prošla je godina. Ispisana s puno misli, sjećanja i trenutaka. Trenutaka koji su sa sobom donosili vrtlog emocija koji se nekada samo kovitlao, koji je nosio sve pred sobom, bez stajanja… Danas je taj vrtlog usporeniji i mirniji. Jedna od stvari koja je pomogla da postane takav je pisanje. Nastavi čitati

20

Jesen jednog trogodišnjaka

igra

Maleni je dobro, raste, prošao je kilažu od četrnaest kilograma. Saturacija kisika u krvi je stabilna 80-81%, liječnici su zadovoljni i za ovu godinu gotovi smo s pregledima. Od hrane više ništa ne miksamo, a pelena je još uvijek tu tijekom spavanja. Tijekom ove jeseni postao je poprilično samostalan u nekim stvarima i trenutno je u fazi kada bi samo pomagao oko svega. Uz to je razvio i sposobnost da dok radi nešto, to radi jako tiho. Zbog toga smo imali nekoliko situacija koje su bile poprilično opasne, ali dobro su završile. Nastavi čitati

20

Kako se nositi s emocijama? – Nemoć, kada ne mogu

cipelice.jpg

Nemoć. Zapravo nisam niti sigurna da li je to emocija ili samo određeno stanje. Ali, to je kada nešto želim, a ne mogu. Pa onda opet želim i opet ne mogu… I tako bez prestanka u vrtlogu koji ne usporava. A ja se zbog toga ne mogu pomaknuti, ne mogu normalno disati, ne mogu normalno razmišljati… Nastavi čitati

20

Ja to mogu, ali što kada ne mogu?

krenigdjejesi

Sjećam se jednog crtanog filma o maloj plavoj lokomotivi koja je silno željela prijeći preko planine i dovesti poklone za djecu. Mislim da je bilo tako, ali to su već usputni detalji i ako nisu sasvim točni, nije sada toliko važno. Ono što se događalo je da su starije i iskusnije lokomotive omalovažavale malu lokomotivu govoreći joj kako je ona preslaba i da sigurno neće uspjeti. Na kraju preko planine pune snijega mala lokomotiva se uspjela probiti i doći u grad. Riječi koje je ponavljala dok se probijala kroz snijeg bile su – Ja to mogu, ja to mogu, ja to mogu… Nastavi čitati

20

Jedan bicikl i puno leptira

voznjabiciklom

Godina je iza nas. Najlakše ju je opisati s jednim pokretom ruke koja pravi uspone, silaske i ponovne uspone. Bila je to godina padova i razbijanja, ali i ponovnog podizanja i skupljanja. Godina u kojoj sam naučila koliko je vrijedno imati pored sebe ljude koji ne odustaju kada ja mislim da ne ide više dalje, koji podižu moju glavu i čiji pogled govori nisi sama. Nastavi čitati

20

Zima, prehlade, sokovi i proljeće

sokovnikvoceipovrce

Zima je kalendarski službeno otišla. Za nas polako završava period kada se čuvamo od bolesti više nego ostatak godine. Tijekom zime više izbjegavamo posjete, druženja, boravak u prostorima gdje je puno ljudi, minimalno koristimo javni prijevoz. To nije uvijek jednostavno i moguće jer moramo izaći van, na posao, u školu. Tako da s dolaskom proljeća, svi skupa lakše „prodišemo“.

Nastavi čitati

20