Treći je tjedan kako su nam djeca bolesna. Najteže je prošla naša curka s bakterijskom upalom grla. U mojoj glavi cijelo to vrijeme upaljen je alarm i sav fokus stavljen je na malenog. Jednim djelom određene okolnosti dovele su nas tu gdje jesmo zbog kojih je teško ne biti...

Prije četiri godine krenula je naša priča. Svakoga dana maleni čovjek je rastao. Tada o njemu nismo puno toga znali. Nismo znali kakvu boju očiju ili kose će imati, hoće li biti sličniji bratu ili će biti sličniji svojoj sestri? Ali, ono što smo znali, bilo je to da...

Kada su nam djeca bila mlađa, stavili smo na jedan papir slike hitnih službi i brojeve telefona. Papir je zalijepljeno na jednom mjestu i u slučaju da se bilo što dogodi, djeca znaju brzo doći do broja koji im je potreban. Postupak oživljavanja je nešto što smo s vremenom...

Zavist se javlja kada netko ima nešto što ja nemam, ali bih i ja željela to imati. Ljubomora se javlja kada ja imam nešto, čuvam to i ne želim da mi to netko uzme, već to želim samo za sebe. To su dva pojma koja sam do prije par...

Vraćam se unazad, na početak, kada nisam previše razmišljala i vjerovala da će blog otići dalje od toga. Ali, prošla je godina. Ispisana s puno misli, sjećanja i trenutaka. Trenutaka koji su sa sobom donosili vrtlog emocija koji se nekada samo kovitlao, koji je nosio sve pred sobom, bez...

Kada sam bila dijete ispitivala sam - A gdje je Nova godina, ja je ne vidim? Bilo mi je neshvatljivo – Gdje ide stara godina kada dođe nova? Stara godina ne odlazi nigdje. Ona je tu, ostaje takva kakva je bila, bez mogućnosti promjene, vraćanja, brisanja, ne izgovaranja, ostavljanja,...

Božić danas nije kao što je nekada bio… - Rečenica je koju sam nedavno čula. Previše je strke, žurbe, stresa… Previše savršeno zamotanih poklona i skladnih obitelji koje se tako poslože na trenutak ne bi li dobile savršenu obiteljsku fotografiju… Previše je umora, ljutnje i nervoze zbog čekanja u...

Prosinac 2015., stajala sam u hodniku, gledajući zvijezde koje su se lagano ljuljale u zraku pitajući se – Zar je već došlo to doba godine? U to vrijeme upali smo u rutinu u kojoj smo tada živjeli svi skupa. Bila sam tada vikend mama za ostalu djecu i mama...

Maleni je dobro, raste, prošao je kilažu od četrnaest kilograma. Saturacija kisika u krvi je stabilna 80-81%, liječnici su zadovoljni i za ovu godinu gotovi smo s pregledima. Od hrane više ništa ne miksamo, a pelena je još uvijek tu tijekom spavanja. Tijekom ove jeseni postao je poprilično samostalan...

Nemoć. Zapravo nisam niti sigurna da li je to emocija ili samo određeno stanje. Ali, to je kada nešto želim, a ne mogu. Pa onda opet želim i opet ne mogu… I tako bez prestanka u vrtlogu koji ne usporava. A ja se zbog toga ne mogu pomaknuti, ne...