Osmi rođendan

 

Osam godina je puno… Rekao je i puhnuo… Nisam stigla ništa reći, a svjećice su već bile ugašene. Imam ovo na ruci… Dok smo čistili ruku koja je završila u torti, s drugom je uzeo i pojeo dio dekoracije. Slikanje, ponovno paljenje svjećica, puhanje i tako još nekoliko puta. Na kraju su se svjećice istopile, torta se uspjela održati, a naš maleni čovjek bio je sretan i zadovoljan jer danas je njegov rođendan. Dan koji je proveo sa svojim najboljim prijateljem, uz puno smijeha, iznenađenja i onoga što posebno voli – vozila.

Prije nekoliko dana pitao je – Kada ću imati osamnaest godina? Za deset godina. Onda ću moći dobiti vozačku i moći ću sam voziti auto. Ali mogao bih ja već sada voziti sam… I dok je s negodovanjem prihvatio da ipak nije još vrijeme da sam vozi auto, sjeo je na formulu, uključio GPS i krenuo je u mislima u samo njemu poznatom smjeru. Ostavila sam ga da u miru obavi dostavu jer je već kasnio na dogovorenu lokaciju. Za nekoliko trenutaka vratio se i parkirao se u garažu dok je gledao preko desnog ramena uz zvuk parkirnih senzora koje je oponašao jer se previše približio biciklima.

Osim što jako voli vozila, voli i pomagati, a posebno onda kada žurim i kada mi treba samo još malo da nešto završim. Ali često tada čujem pitanje – Mogu ti pomoći… uz zvuk stolice kako struže po pločicama… Za trenutak je već skinuo začine s police, iako su već bili stavljeni u jelo. Dok sam ih vraćala na mjesto on se već spremao da nalije ulje preko neoprane salate. Zaustavila sam ga u zadnjem trenutku. Dok sam stavljala ulje dalje od dohvata ruke, zvuk vode koja šprica, mokra majica i pločice doveli su do toga da je ručak ipak još malo trebao pričekati…

Stani mama… Rekao je dok se zaustavljao s biciklom na puteljku uz potok. Okreni se i nemoj gledat… Za par minuta došao je s buketićem cvijeća. Ovo je za tebe… Za trenutak je već nastavio voziti dalje plašeći dvije vrane koje su poskakujući naposljetku ipak odletjele. Još uvijek gledajući za njima, a ne ispred sebe, našao se u lokvi vode održavajući ravnotežu… Nema veze, budem se presvukao kad dođemo doma…

Djelić svakodnevnice u kojoj naš maleni zvrk ne staje. U svakodnevici u kojoj nas dovodi do naših granica i gura preko njih, ali i u kojoj nas mijenja, uči i u kojoj nas iznova podsjeća na to koliko je malo potrebno da bismo imali puno.

Prije četiri godine nastao je popis pitanja na koja je odgovorio i danas.

Što voliš najviše raditi?

4 god – Ići van.

8 god – Vozit se na biciklu, igrat skrivača, lovice…

Što radiš vani?

4 god – Skačem, trčim, vozim se…

8 god – Vozim bicikl, romobil, formulu, malo skateboard…

Koji auto ti je najdraži?

4 god – Punto, ali ne radi sad. Ispraznio se akumulator.

8 god – Ferari

Što najviše voliš jesti?

4 god – Kobasicu i luk.

8 god – Kobasicu, špek i češnjak.

Koje godišnje doba ti je najdraže?

4 god – Zima.

8 god – Jesen

Zašto najviše voliš zimu/jesen?

4 god – Možemo se grudat.

8 god – Mogu skakat u blatnim lokvicama.

Zbog čega si najsretniji?

4 god – Kad ujutro se probudim, tata dođe. Sretan sam.

8 god – Kad je tata doma i kad si ti doma.

Što voliš najviše raditi s tatom?

4 god – Jest kobasicu.

8 god – Igrat Fifu i vozit se na biciklu.

Što voliš najviše raditi s mamom?

4 god – Igrat se autićima. Mama ruža moja.

8 god – Radit kolače i voljet je.

Što voliš najviše raditi s djecom?

4 god – Kupat se.

8 god – Igrat se na kompu.

Što ćeš raditi kada budeš velik?

4 god – Policiju vozit.

8 god – Vozit ću HAK kamion.

Dok su se odgovori na nekim pitanjima promijenili, na nekima su ostali isti. Kroz vrijeme skupio je te svoje trenutke i malene stvarčice koje su samo njegove, koje ga najbolje opisuju i koje izvlače onaj njegov specifičan osmijeh jer ih posebno voli.

Danas je bio jedan od tih trenutaka dok je iznova i iznova puhao u svjećice nesvjestan ogromne zahvalnosti koju svaka od njih sa sobom nosi.

Danas smo tu gdje jesmo.

Na mjestu koje se nekada činilo toliko dalekim i nedostižnim…

A danas govori – osam godina je puno.

Sa svakom novom godinom učimo, pomičemo svoje granice, zahvalniji smo.

Sa svakim otkucajem srca oni sanjaju, rastu, smiju se, otkrivaju, žive.

One Comment

Odgovori na Nada Mayer Mayer Williams Otkaži odgovor