Vjekoslav – još jedna neispričana priča

3. ožujka obilježava se svjetski dan prirođenih grešaka među kojima su i srčane greške. 1 od 100 djece rođeno je sa srčanom greškom. Na današnji dan prije 39 godina rodio se jedan maleni dječak. Dječak za kojeg sam se godinama kasnije pitala kako bi bilo imati još jedno dijete? Da li bi i on svirao gitaru i skupljao makete kamiončića ili bi ga zanimale sasvim druge stvari? Dječak iza kojeg je ostalo tek nekoliko uspomena i fotografija. Fotografije koje danas govore kako je jednom, iako kratko i on bio dio naše obitelji.

Vjekoslav, kao drugo dijete u obitelji, rođen je u 36 tjednu trudnoće. Tokom trudnoće, koja je bila uredna, nije uočena nikakva anomalija. Porod, prvi plač, boravak u bolnici, veselje zbog odlaska kući nakon nekoliko dana… Uobičajena procedura. Iako je bio dosta sitan, 2650 kg, nije me to zabrinjavalo jer je bio ranije rođen. Djelovao je dosta čvrsto, žilavo i prihvaćao je hranu.

Pri otpustu iz bolnice liječnica je rekla da dođemo na kontrolu za tjedan dana, bez ikakvih naznaka da nešto nije u redu. Tjedan dana, ne sluteći da je to i jedini period proveden kod kuće, protekao je brzo. Većinom je spavao, jeo i tek povremeno je zaplakao. Dok smo se prilagođavali na novog člana obitelji, došlo je vrijeme da odemo na prvu kontrolu u Viroviticu gdje je i rođen. Nakon kraćeg razgovora s liječnicom, šokirala nas je vijest da maleni ima tešku i rijetku srčanu grešku. Objašnjeno nam je da su vena i aorta srašćene u jednu pretkljetku (desnu). Naravno, u to vrijeme se nisu vršile niti mnogo jednostavnije operacije tako da se na takvu opciju nije moglo niti računati. Ostala sam s njim u bolnici radi dojenja. Postepenim gubljenjem snage, prešlo se na hranjenje na bočicu i na kraju na hranjenje preko sonde.

Točno na dan termina poroda kada bi se napunilo devet mjeseci trudnoće, da nije rođen ranije, došlo je do zatajenja rada srca. Liječnici su ga uspjeli reanimirati, ali bilo je za očekivati da njegovo srce neće dugo izdržati. Nada, da će se trenutno stanje promijeniti, postojala je do zadnjega trenutka. Nažalost njegov boravak na zemlji bio je veoma kratak, poput daška vjetra.

Rođen je 3.3., preminuo je 9.4.1982.

Poslije Vjekoslava rodila sam još četiri djevojčice. Silvia je najmlađa od njih i rođena je sa srčanom greškom Tetralogijom Fallot. Dvadesetak godina poslije rodio se Filip sa srčanom greškom HLHS (sindrom hipoplastičnog lijevog srca). Filip je jedan od mojih jedanaest unučadi i jedini ima srčanu grešku. Tijekom proteklih godina susreli smo obitelji u kojima su bolesti srca bile prisutne generacijama unazad, kao u našoj, ali i one u kojima nije bilo povijesti srčanih bolesti. Vjekoslavova, Silvina i Filipova srčana greška su različite jedna od druge i do danas nije poznat uzrok njihovog nastanka.

Kroz sve što se događalo prvo sa Silviom, a poslije i Filipom vraćalo me je na dane kada sam gotovo iste stvari prolazila s Vjekoslavom. Iako je njegova priča bila kratka, zahvalna sam što postoje i druge priče. Priče koje, unatoč svim onim teškim trenucima i periodima kroz koje smo prolazili kao obitelj, traju i danas.

mama Lidija

3 komentara

Odgovori na manja Otkaži odgovor