Sezona prehlada i hranjenje kornjača

jesen

Doba je godine kada lišće mijenja svoju boju, kada se širi miris pečenih kestena, ali i kada počinje sezona prehlada, viroza, gripe… To je doba godine kada se s malenim više čuvamo. To znači da s njim, ukoliko ne trebamo, ne idemo među puno ljudi, izbjegavamo zatvorene prostore, druženja s djecom, pazimo više na higijenu doma… Nekada ne trebam reći ništa, ali nekada trebam reći ne.

Ne – zato što je dovoljan samo jedan mali trenutak da se virus prenese. Iako drugo dijete nije jako bolesno, već samo malo, kod malenog to malo može napraviti veliki problem. Pluća i srce kod njega funkcioniraju na jedan drugačiji način. Trenutno živi sa saturacijom (kisika u krvi) koja je 80-81% (normalna je iznad 95%), koja kada padne ispod 75% znači da bi maleni trebao biti na kisiku u bolnici i koja kada je naglo pala na 55% otkazala su mu pluća i njegovo srce stalo je na deset minuta. Pluća su mu otkazala zbog CMV virusa, ali bilo koji virus ili bakterija koji dođu do pluća mogu ga dovesti do istoga stanja.

Razumijevanje

Možda pretjerujemo i možda odgurujemo ovakvim stavom ljude od sebe, ali sada je tako. Vjerujem da će doći vrijeme kada više nećemo trebati toliko govoriti ne i kada nećemo gledati na svako prehlađeno dijete u blizini našega, dok njegov roditelj iz dobre namjere odmahuje rukom i govori – Nije to ništa…

Trenutak kada sam vidjela malenog, sat vremena nakon što su ga uspjeli reanimirati i kada mi je liječnik rekao da je to stanje koje jako teško preživljavaju djeca s cijelim srcem, a tek s pola srca… Prošli smo to, on je danas tu, ali zbog toga ako ne trebamo ne želim niti da budemo u čekaonici kod pedijatra. To ne znači da ga držimo pod staklenim zvonom i da se neće razboljeti bez obzira koliko mi pazili, jer hoće. Dovoljan je jedan susret sa zaraženom osobom na stepenicama dok izlazimo van, bilo tko od nas doma može i donosi viruse jer idemo na posao, u školu, u trgovinu… Ne možemo ga zaštiti od svega, ali možemo ga ne voditi i izlagati nepotrebnom riziku.

Četvrta jesen

Ovo je četvrta jesen koja nam dolazi od kako je maleni s nama. Vjerujem najlakša od svih prijašnjih. On je trenutno dobro, raste. Nije više toliko osjetljiv, njegov imunitet je svake godine bolji, ne trebamo toliko paziti na neke stvari, slobodniji smo, mirniji.

Ovo je i druga jesen koju maleni doživljava u potpunosti. Voli se voziti po lišću koje šušti pod kotačima bicikla, bacati lišće u zrak i pronalaziti žireve s kojima pokušava nahraniti kornjače u jezeru. Ono što mu ne paše je hladno vrijeme, ali tu pomaže „ekstra slojevito oblačenje“, ono malo drugačije od uobičajenog slojevitog oblačenja. To znači da na sebi zna imati poprilično toga obučenog, jer se u protivnom smrzne za čas. S druge strane prilikom trčanja, počne se znojiti, a ni to nije dobro, jer se brzo rashladi. Učimo, skidamo, oblačimo i dok su ruke donekle tople, dobro je.

Doba je godine kada lišće mijenja svoju boju, kada se širi miris pečenih kestena i doba koje nas uči koliko nam je malo potrebno da bismo vidjeli koliko imamo puno.

One Comment

Komentar