Jedno stablo i četiri godišnja doba

cetirigodisnjadoba.jpg

Najveće stablo nekada je bilo tek sjeme položeno u zemlju. Tada se činilo tako krhko, nezaštićeno, ostavljeno… A zapravo je bilo posađeno. Puno godišnjih doba se izmijenilo dok nije postalo najveće stablo. Neke zime bile su teže od ostalih, neka proljeća više su bila poput kišne jeseni, a neke jeseni donosile su oluje koje su se činile kao da nikada neće proći. Ali prošle su. Stablo se mijenjalo, raslo je. Učilo je kada je vrijeme da pusti, a kada je vrijeme da ponovno krene.  Kako da ne dopusti da bol jedne sezone uništi radost i zadovoljstvo ostalih. I da svako godišnje doba ima svoju ljepotu koja ga čini baš takvim kakvim jest, jedinstvenim. Nastavi čitati

Dan kada je maleni čovjek hodao ispod duge

duga.jpg

Početak dana. Jutro je počelo s mislima o planovima koji se počnu raditi i zatim kao da ih nikada nije ni bilo, samo iskliznu. Dogovorima koji se postižu, a onda samo ostanu zapisani negdje u mojim mislima i čekaju. Riječima koje su izgovorene i koje postaju teške, toliko jake da samo zarobe na mjestu. I kako se onda pomaknuti, kako izdržati čekanje, kako razumjeti kada postane neshvatljivo, kada sve što se događa samo vraća unazad onim istim koracima kojima sam već prošla? Nastavi čitati

Bowenovo srce – Imat ćeš cijeloga mene

heart

Svatko od nas u određenom trenutku života iskusi nekakav gubitak ili tragediju. Naša prirodna reakcija je da sagradimo zid između nas i stvari koje nam donose bol. Što ako je stvar koja nam donosi najviše boli u životu neka osoba? Što ako je ta osoba tvoje dijete? Tada se trebaš pitati – Jesam li spreman u potpunosti dati svoje srce nekome znajući da ću izgubiti jedan njegov dio? Nastavi čitati

Što kada bi imao cijelo srce?

olovka.jpg

Treći je tjedan kako su nam djeca bolesna. Najteže je prošla naša curka s bakterijskom upalom grla. U mojoj glavi cijelo to vrijeme upaljen je alarm i sav fokus stavljen je na malenog. Ovo je prva zima kako je naš pedijatar otišao u mirovinu i kako su nas jednim djelom određene okolnosti dovele tu gdje jesmo. I teško je ne biti razočaran i ne osjećati strah i ljutnju zbog nerazumijevanja druge strane, jer nekada je potrebno sasvim malo da bi neke stvari bile puno lakše. Nastavi čitati

Brojevi hitnih službi i postupak oživljavanja

112

Kada su nam djeca bila mlađa, stavili smo na jedan papir slike hitnih službi i brojeve telefona. Papir je zalijepljeno na jednom mjestu i u slučaju da se bilo što dogodi, djeca znaju brzo doći do broja koji im je potreban. Postupak oživljavanja je nešto što smo s vremenom isto zalijepili na to mjestu. To je tema o kojoj je teško razmišljati, koju izbjegavam, ali je realnost – ne samo naša, nego može biti bilo čija. Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama? – zavist i ljubomora

ljubomora.jpg

Zavist se javlja kada netko ima nešto što ja nemam, ali bih i ja željela to imati. Ljubomora se javlja kada ja imam nešto, čuvam to i ne želim da mi to netko uzme, već to želim samo za sebe. To su dva pojma koja sam do prije par godina miješala i povezivala ih kao da su isti. Ali nisu. Ono što imaju zajedničko je želja da imam kao što ima netko drugi ili da nešto zadržim samo za sebe. Nastavi čitati

Prva godina bloga

pisanjenaklupi.jpg

Vraćam se unazad, na početak, kada nisam previše razmišljala i vjerovala da će blog otići dalje od toga. Ali, prošla je godina. Ispisana s puno misli, sjećanja i trenutaka. Trenutaka koji su sa sobom donosili vrtlog emocija koji se nekada samo kovitlao, koji je nosio sve pred sobom, bez stajanja… Danas je taj vrtlog usporeniji i mirniji. Jedna od stvari koja je pomogla da postane takav je pisanje. Nastavi čitati

Pazi, skoči, ne odustaj – Fontan operacija

otkucaj

Kada sam bila dijete ispitivala sam – A gdje je Nova godina, ja je ne vidim? Bilo mi je neshvatljivo – Gdje ide stara godina kada dođe nova? Stara godina ne odlazi nigdje. Ona je tu, ostaje takva kakva je bila, bez mogućnosti promjene, vraćanja, brisanja, ne izgovaranja, ostavljanja, sa svim onim pomacima prema naprijed, milimetarskim koracima i trenucima koji govore vrijedilo je. Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama? – Nemoć, kada ne mogu

cipelice.jpg

Nemoć. Zapravo nisam niti sigurna da li je to emocija ili samo određeno stanje. Ali, to je kada nešto želim, a ne mogu. Pa onda opet želim i opet ne mogu… I tako bez prestanka u vrtlogu koji ne usporava. A ja se zbog toga ne mogu pomaknuti, ne mogu normalno disati, ne mogu normalno razmišljati… Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama? – Krivnja

krivnjaemocija.jpg

U teškim situacijama, posebno onima koje dugo traju, nužno je da radim nešto što me veseli, što mi donosi ugodu. Sada kada razmišljam o tome, grižnja savjest i krivnja, bili su često prisutni. Moje dijete leži uspavano i okruženo svime s čime je bio okružen, ne znam što će mi sljedeće liječnici reći, što će se dogoditi sa sljedećim zvukom alarma… Kako da u svemu tome radim nešto ugodno, nešto što me veseli? Nastavi čitati