Što kada bi imao cijelo srce?

olovka.jpg

Treći je tjedan kako su nam djeca bolesna. Najteže je prošla naša curka s bakterijskom upalom grla. U mojoj glavi cijelo to vrijeme upaljen je alarm i sav fokus stavljen je na malenog. Ovo je prva zima kako je naš pedijatar otišao u mirovinu i kako su nas jednim djelom određene okolnosti dovele tu gdje jesmo. I teško je ne biti razočaran i ne osjećati strah i ljutnju zbog nerazumijevanja druge strane, jer nekada je potrebno sasvim malo da bi neke stvari bile puno lakše. Nastavi čitati

Brojevi hitnih službi i postupak oživljavanja

112

Kada su nam djeca bila mlađa, stavili smo na jedan papir slike hitnih službi i brojeve telefona. Papir je zalijepljeno na jednom mjestu i u slučaju da se bilo što dogodi, djeca znaju brzo doći do broja koji im je potreban. Postupak oživljavanja je nešto što smo s vremenom isto zalijepili na to mjestu. To je tema o kojoj je teško razmišljati, koju izbjegavam, ali je realnost – ne samo naša, nego može biti bilo čija. Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama? – zavist i ljubomora

ljubomora.jpg

Zavist se javlja kada netko ima nešto što ja nemam, ali bih i ja željela to imati. Ljubomora se javlja kada ja imam nešto, čuvam to i ne želim da mi to netko uzme, već to želim samo za sebe. To su dva pojma koja sam do prije par godina miješala i povezivala ih kao da su isti. Ali nisu. Ono što imaju zajedničko je želja da imam kao što ima netko drugi ili da nešto zadržim samo za sebe. Nastavi čitati

Prva godina bloga

pisanjenaklupi.jpg

Vraćam se unazad, na početak, kada nisam previše razmišljala i vjerovala da će blog otići dalje od toga. Ali, prošla je godina. Ispisana s puno misli, sjećanja i trenutaka. Trenutaka koji su sa sobom donosili vrtlog emocija koji se nekada samo kovitlao, koji je nosio sve pred sobom, bez stajanja… Danas je taj vrtlog usporeniji i mirniji. Jedna od stvari koja je pomogla da postane takav je pisanje. Nastavi čitati

Pazi, skoči, ne odustaj – Fontan operacija

otkucaj

Kada sam bila dijete ispitivala sam – A gdje je Nova godina, ja je ne vidim? Bilo mi je neshvatljivo – Gdje ide stara godina kada dođe nova? Stara godina ne odlazi nigdje. Ona je tu, ostaje takva kakva je bila, bez mogućnosti promjene, vraćanja, brisanja, ne izgovaranja, ostavljanja, sa svim onim pomacima prema naprijed, milimetarskim koracima i trenucima koji govore vrijedilo je. Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama? – Nemoć, kada ne mogu

cipelice.jpg

Nemoć. Zapravo nisam niti sigurna da li je to emocija ili samo određeno stanje. Ali, to je kada nešto želim, a ne mogu. Pa onda opet želim i opet ne mogu… I tako bez prestanka u vrtlogu koji ne usporava. A ja se zbog toga ne mogu pomaknuti, ne mogu normalno disati, ne mogu normalno razmišljati… Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama? – Krivnja

krivnjaemocija.jpg

U teškim situacijama, posebno onima koje dugo traju, nužno je da radim nešto što me veseli, što mi donosi ugodu. Sada kada razmišljam o tome, grižnja savjest i krivnja, bili su često prisutni. Moje dijete leži uspavano i okruženo svime s čime je bio okružen, ne znam što će mi sljedeće liječnici reći, što će se dogoditi sa sljedećim zvukom alarma… Kako da u svemu tome radim nešto ugodno, nešto što me veseli? Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama? – strah

strah

Strah. Prvo što sam osjetila nakon što je bilo rečeno da nešto nije u redu. Tu je, od prvoga dana kada smo saznali da će se naš maleni roditi s pola srca. I danas je tu. Često pritajen, čeka pravi trenutak da spustim svoj gard i tada napada. Dok udara samo pljušte njegove optužbe kako neću moći izdržati još jednom, kako ga neću moći pustiti još jednom i kako će u tom trenutku on biti tamo i čvrsto će me držati. (listopad 2018.) Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama?

zimskidan

Od kada traje ova priča, s pola srca, to je najturbulentnije razdoblje mojega života. Emocije su nekada samo skakale gore dolje, bez prestanka, gurajući me u neka stanja koja su me gušila, zbog kojih se nisam mogla pomaknuti. Izvući se iz toga, tada se činilo jako teško. Ali vrijeme prolazi i danas kada se okrenem iza sebe vidim one milimetarske pomake, koji su zapravo ogromni i koje još uvijek pravim. Nastavi čitati

Brinuti o sebi

priroda

Biti roditelj jako je lijepo, ali je u određenim trenucima i jako naporno – to je nešto što je sasvim normalno. Bilo da imam jedno ili više djece oni traže puno mojega vremena. Imati dijete koje ima kompleksno zdravstveno stanje, od mene traži još više tog vremena. Ali, ako brinem samo o djetetu, bez obzira na situaciju u kojoj jesam, a ne brinem o sebi, dolazim do svojega maksimuma i tada ne mogu više dalje. Ako takvi trenuci postanu svakodnevni, oni mogu dovesti do vrlo ozbiljnog stanja. Nastavi čitati