Kako se nositi s emocijama? – Nemoć, kada ne mogu

cipelice.jpg

Nemoć. Zapravo nisam niti sigurna da li je to emocija ili samo određeno stanje. Ali, to je kada nešto želim, a ne mogu. Pa onda opet želim i opet ne mogu… I tako bez prestanka u vrtlogu koji ne usporava. A ja se zbog toga ne mogu pomaknuti, ne mogu normalno disati, ne mogu normalno razmišljati… Nastavi čitati

20

Kako se nositi s emocijama? – Krivnja

krivnjaemocija.jpg

U teškim situacijama, posebno onima koje dugo traju, nužno je da radim nešto što me veseli, što mi donosi ugodu. Sada kada razmišljam o tome, grižnja savjest i krivnja, bili su često prisutni. Moje dijete leži uspavano i okruženo svime s čime je bio okružen, ne znam što će mi sljedeće liječnici reći, što će se dogoditi sa sljedećim zvukom alarma… Kako da u svemu tome radim nešto ugodno, nešto što me veseli? Nastavi čitati

20

Kako se nositi s emocijama? – strah

strah

Strah. Prvo što sam osjetila nakon što je bilo rečeno da nešto nije u redu. Tu je, od prvoga dana kada smo saznali da će se naš maleni roditi s pola srca. I danas je tu. Često pritajen, čeka pravi trenutak da spustim svoj gard i tada napada. Dok udara samo pljušte njegove optužbe kako neću moći izdržati još jednom, kako ga neću moći pustiti još jednom i kako će u tom trenutku on biti tamo i čvrsto će me držati. (listopad 2018.) Nastavi čitati

20

Kako se nositi s emocijama?

zimskidan

Od kada traje ova priča, s pola srca, to je najturbulentnije razdoblje mojega života. Emocije su nekada samo skakale gore dolje, bez prestanka, gurajući me u neka stanja koja su me gušila, zbog kojih se nisam mogla pomaknuti. Izvući se iz toga, tada se činilo jako teško. Ali vrijeme prolazi i danas kada se okrenem iza sebe vidim one milimetarske pomake, koji su zapravo ogromni i koje još uvijek pravim. Nastavi čitati

20

Brinuti o sebi

priroda

Biti roditelj jako je lijepo, ali je u određenim trenucima i jako naporno – to je nešto što je sasvim normalno. Bilo da imam jedno ili više djece oni traže puno mojega vremena. Imati dijete koje ima kompleksno zdravstveno stanje, od mene traži još više tog vremena. Ali, ako brinem samo o djetetu, bez obzira na situaciju u kojoj jesam, a ne brinem o sebi, dolazim do svojega maksimuma i tada ne mogu više dalje. Ako takvi trenuci postanu svakodnevni, oni mogu dovesti do vrlo ozbiljnog stanja. Nastavi čitati

20

Sezona prehlada i hranjenje kornjača

jesen

Doba je godine kada lišće mijenja svoju boju, kada se širi miris pečenih kestena, ali i kada počinje sezona prehlada, viroza, gripe… To je doba godine kada se s malenim više čuvamo. To znači da s njim, ukoliko ne trebamo, ne idemo među puno ljudi, izbjegavamo zatvorene prostore, druženja s djecom, pazimo više na higijenu doma… Nekada ne trebam reći ništa, ali nekada trebam reći ne.

Nastavi čitati

20

Zašto pišeš blog, kome to pomaže?

pisanjebloga

Pitanje koje mi je postavila jedna osoba na jedan neizravan način bilo je – Zašto pišeš blog, kome to pomaže? Kada mi je jedna druga osoba rekla da bi trebala pisati blog, moja prva pomisao bila je – Da pišem blog? Nema šanse. Trebala mi je šest mjeseci da kliknem na tipku objavi i da prvi post bude objavljen. Bilo je to u vrijeme kada je moj život bio poprilično uzdrman, kada je toliko toga bilo vani i kada sam konstantno bila na samom rubu, a pored mene je bilo malo onih koji su me uspijevali držati da ne padnem. Ovako napisano taj period ne zvuči baš dobro, ali tako je onda bilo, ne baš dobro. Nastavi čitati

20

Ja to mogu, ali što kada ne mogu?

krenigdjejesi

Sjećam se jednog crtanog filma o maloj plavoj lokomotivi koja je silno željela prijeći preko planine i dovesti poklone za djecu. Mislim da je bilo tako, ali to su već usputni detalji i ako nisu sasvim točni, nije sada toliko važno. Ono što se događalo je da su starije i iskusnije lokomotive omalovažavale malu lokomotivu govoreći joj kako je ona preslaba i da sigurno neće uspjeti. Na kraju preko planine pune snijega mala lokomotiva se uspjela probiti i doći u grad. Riječi koje je ponavljala dok se probijala kroz snijeg bile su – Ja to mogu, ja to mogu, ja to mogu… Nastavi čitati

20

Jedan bicikl i puno leptira

voznjabiciklom

Godina je iza nas. Najlakše ju je opisati s jednim pokretom ruke koja pravi uspone, silaske i ponovne uspone. Bila je to godina padova i razbijanja, ali i ponovnog podizanja i skupljanja. Godina u kojoj sam naučila koliko je vrijedno imati pored sebe ljude koji ne odustaju kada ja mislim da ne ide više dalje, koji podižu moju glavu i čiji pogled govori nisi sama. Nastavi čitati

20