Nevidljivi život
Ponekad ne znaš koliko možeš biti i jak i slab, dok to istovremeno ne moraš biti. Sve što si planirao, sve što si zamišljao, stane u jedan trenutak – i svijet više nije isti. Odjednom se nađeš na mjestu o kojem ništa nisi znao, a koje postaje tvoj drugi dom. I tada shvatiš – snaga nije samo sreća i smijeh. Snaga je i tuga i strah i čekanje.
To je mjesto na kojem se odluke donose brzo, jer nije pet minuta do dvanaest, nego pet sekundi do dvanaest… Gdje se svjesno potpisuju papiri sa svim rizicima, komplikacijama i jednim imenom kojeg se ne usudiš izgovoriti jer ne znaš da li ćeš imati priliku izgovoriti ga ponovno… Na mjestu gdje jedan poziv mijenja sve – riječi koje donose nadu i riječi iza kojih ostaje prazan krevetić, nenošena odjeća, tišina sobe…
Život s prirođenom srčanom greškom često se na prvi pogled ne razlikuje od uobičajenog života. Smijeh je isti, igre su iste, snovi jednako veliki. Ali ispod svega se pažljivo isprepliću disciplina i briga. Redovite kontrole, mjerenja pulsa i tlaka, zasićenost kisikom, kontrola težine i boja usnica, praćenje disanja, prilagođene igre, ograničenja u naporu, vježbanje, terapije, svakodnevno uzimanje lijekova…
Nevidljivi svijet tihe odgovornosti koji neumorno čuva jednu misao koja je uvijek prisutna – Što ako se stanje promijeni?
Učiš živjeti između redaka liječničkih nalaza i čekanja, tako što više slušaš, više promatraš, više planiraš. Ali učiš živjeti i između zagrljaja, osmijeha i nevjerojatne hrabrosti jednog malenog bića koje te zove – mama.
A, onda dođu dani koji izgledaju sasvim obično, a zapravo su najveći dar. Dani kad je broj otkucaja stabilan s brojkama koje su se nekada činile toliko nedostižne i nestvarne, kada usnice postanu ružičaste i kada u nevjerici osluškuješ disanje na stepenicama koje je sad mirno i tiho.
I polako, korak po korak, naučiš živjeti sa srčanom greškom koja je podsjetnik da je život istovremeno i krhak i čudesan. Naučiš da zahvalnost ne dolazi tek kada postane lakše, već da je zahvalnost ono što te nosi svakodnevno.
Nevidljivi život…
Između osmijeha koji skriva umor i pogleda koji traži potvrdu da je sve u redu.
Ispod odjeće koja skriva ožiljke koji pričaju priču o hrabrosti i preživljavanju.
U torbi koja je uvijek spremna, za svaki slučaj.
U borbi sa sustavom, u borbi sa samim sobom.
U pitanjima koja nemaju odgovor.
Između redaka nalaza gdje se ne iščitavaju samo brojke i dijagnoze, nego i nada.
U svakom odlasku u bolnici kada se moliš za dobar nalaz i miran povratak kući.
U malim rukama koje se bore s iglama i suzama, ali ne gube hrabrost.
U osmijehu liječnika, u pogledu roditelja koji ništa ne pita, ali sve zna.
U svakom – dobro je – koje izgovoriš s oprezom, ali i s vjerom.
Kada svaka fotografija, s jednom svjećicom više, znači još jednu godinu života.
Ali i kada svaka godina ostaje dar koji nikada ne blijedi.
Nevidljivi život…
Život koji mijenja sve.
Tih, ponizan, hrabar
i beskrajno vrijedan.
Prekrasno