Jesen jednog trogodišnjaka
Maleni je dobro, raste, prošao je kilažu od četrnaest kilograma. Saturacija kisika u krvi je stabilna 80-81%, liječnici su zadovoljni i za ovu godinu gotovi smo s pregledima. Od hrane više ništa ne miksamo, a pelena je još uvijek tu tijekom spavanja. Tijekom ove jeseni postao je poprilično samostalan u nekim stvarima i trenutno je u fazi kada bi samo pomagao oko svega. Uz to je razvio i sposobnost da dok radi nešto, to radi jako tiho. Zbog toga smo imali nekoliko situacija koje su bile poprilično opasne, ali dobro su završile.
Hladniji dani
Jesen sa sobom donosi hladnije dane koji su najizraženiji dok se još ne počne grijati unutra. Jutra prije nego su nam počeli grijati, kada se maleni probudio, bilo je važno obući ga što prije i ugrijati. U protivnom se za desetak minuta već poprilično rashladio. Prošle godine pronašli smo tople majice koje su podstavljene iznutra, s kapuljačom i koje su nam zamjena za dvije majice. Danas ispod tople majice ima još jednu majicu dugih rukava i potkošulju. Često kada mu oblačim tu majicu kaže – Toplo ko mama. To su rečenice koje zagriju iznutra i koje se ne zaboravljaju.
Vrijeme koje smo provodili vani, tijekom ovih hladnijih dana, bilo je puno kraće jer je maleni brzo poprimio ljubičastu boju na dijelovima tijela koji su bili najviše izloženi hladnoći – unatoč tome što je bio obučen kao da je vani temperatura u minusu. Tu najviše pomaže kupanje u toploj vodi jer je dovoljno par minuta da se vrati normalna boja. Dok je bio manji i dok se nije još puno kretao pomagao nam je puno termofor koji je bio uvijek negdje u blizini njega.
Komunikacija
Počeo je komunicirati oko trećeg rođendana i u ovih par mjeseci njegov govor se poprilično razvio. Zanimljivo ga je slušati kako postavlja pitanja, kako opisuje što vidi i kako se trudi objasniti što želi.
Moja sestra ima bijelog psa zbog kojega je maleni povezao bijelu boju sa psom. Često se dogodilo da je na ulici rekao – Pas mačka – bijela mačka ili – Teta pas – pokazavši na ženu koja je na sebi imala bijelu majicu. Pas ko žvaka – trebalo nam je neko vrijeme da dešifriramo što to znači i na kraju smo uspjeli. Pas ko žvaka je bijeli dio od špeka koji se žvače.
Daj tuljen. – Uporno je ponavljao tu rečenicu, a mi smo govorili da ne razumijemo. Onda je rekao – Gle – otišao do frižidera, otvorio ga i rekao – Ko seka. Tada smo shvatili. Tražio je kobasicu kulen seku.
Prije par tjedana imao je pravi razgovor s jednom gospođom koja ga je pitala: Koliko imaš godina? Pet. Pa kako imaš već pet godina? Pa ovak – dignuo je ruku u zrak i pokazao cijelu ruku s pet prstića. A imaš li ti brata? Imam. Dva bjata, ali doma. A igraš li nogomet? Da, vani.
Bomboni. Jedna teta kada ga vidi mu uvijek da bombon i zbog toga ju je maleni prozvao teta bombon. Zbog bombona se naučio i raspravljati. Pa tako dođe i pita – A mogu ja dobit bombon? Dogovorimo se da uzme, ali dok uzima pita – A mogu ja uzet dva? Odgovorim ne sada. A samo još one? (jedan na engleskom). Nekada dopustim, a nekada se dogovorimo da će dobiti drugi puta. Nije baš najzadovoljniji tada, ali kaže – Dobo, dugi put onda dva. (Dobro, drugi put onda dva).
Spavanje
Od proljeća je počeo spavati cijelu noć i po danu je spavao u prosjeku dva i pol sata. Od kako su krenuli hladniji i kišoviti dani ove jeseni, malo smo bili vani. Zbog toga nam se poremetilo spavanje, jer nije bio dovoljno umoran za popodnevno spavanje. Zbog njegovog stanja još uvijek ne može izdržati biti budan cijeli dan. Bilo je dana kada nije spavao po danu, pa je išao spavati navečer ranije. Tada se probudio nakon 4-5 sati spavanja i bio je budan veći dio noći. Jutro je donosilo cendravost, umor i onda bi popodne spavao dugo i zbog toga je opet navečer išao spavati jako kasno, iza ponoći…
Upali smo u krug iz kojeg što god smo napravili nije bilo baš dobro. To je utjecalo na malenog jer njemu je to bilo prenaporno, na spavanje svih nas ostalih, na aktivnosti koje smo trebali napraviti jer nismo znali da li će taj dan spavati duže ili kraće, da li će spavati popodne… Trenutno ga budimo ako spava do 9 sati ujutro i popodne ako spava duže od 16 sati. To buđenje nije uvijek dobro, jer bi on nekada još spavao, ali trenutno moramo tako, jer u protivnom dobijemo noć kada ne spavamo uopće.
Automobili
Automobili su i dalje velika zanimacija i nešto zbog čega su ruke često puta crne jer treba dodirnuti svaki kotač, felgu… Ove jeseni po treći puta (maleni je treći dečko u obitelji), hodala sam okolo automobila na parkiralištu, jer trebalo je opet naučiti sve marke vozila. Maleni trenutno prepoznaje većinu automobila, a jedino oko čega se još ne možemo dogovoriti je da li Audi ima četiri ili pet kruga. Maleni tvrdi da ima – pet kljuga.
Jesen 2018
Pomaci… Bili su veliki ove jeseni u mnogim stvarima. Svi oni čine da bude lakše kada dođu oni trenuci koji sa sobom donose svoju težinu. Jer i oni dođu. Tada pogledam iza sebe i sjetim se svih onih liječničkih pregleda, dijagnoza, terapija, prihvaćanja, neprospavanih noći, borbi, lijekova, snage, operacija, suza, smijeha, izbirljivosti pri jelu, prvih koraka … I vidim do kuda smo stigli.
Divno , vidljivi i ohrabrujući pomaci !
Da, to je naše maleno čudo 🙂