29. rujna – svjetski dan srca

Srce je jedan od najvažnijih organa u našem tijelu. Dijeli se na dva djela, na lijevu i desnu stranu. Desna strana srca pumpa krv siromašnu kisikom prema plućima. Lijeva strana srca pumpa krv bogatu kisikom u cijelo tijelo. Kod odrasle osobe svakoga dana kroz srce prolazi više od 7.500 litara krvi. Kada bismo u ravnoj liniji rasprostrli sve ljudske vene, arterije i kapilare koje prolaze cjelokupnim organizmom, one bi bile dugačke oko 160.000 kilometara.

Bolesti i stanja vezana uz srce najčešće povezujemo s ljudima koji su u odrasloj životnoj dobi. Ali, ponekad se srce ne razvije na način na koji bi trebalo i tada govorimo o prirođenoj srčanoj grešci.
Prirođena srčana greška znači da je greška prisutna od rođenja. Danas je poznato oko 40 različitih prirođenih srčanih greška. Očituju se u građi srca i velikih krvnih žila koje izlaze ili ulaze u srce, nepravilnom radu srca – aritmije, prolasku krvi kroz srce i krve žile – zbog nekih se prolazak krvi kroz srce odvija na abnormalan način, dok je kod nekih spriječen. Uzrok nastanka poznat je u 15-20% slučaja.

25% djece ima kompleksnu srčanu grešku i da bi preživjeli u prvoj godini života moraju proći kroz jednu ili više operacija. Operacija nije lijek za prirođenu srčanu grešku, već se s njom dovodi do stanja da djeca s prirođenom srčanom greškom mogu živjeti. Tijekom života prisutne su kontrole, svakodnevno uzimanje lijekova i određeni zahvati kroz koje će neki od te djece prolaziti. Živjeti sa srčanom greškom, znači živjeti s njom cijeli život.

Roditelje čija djeca imaju prirođenu srčanu grešku su pitali – Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili od kada imate dijete s prirođenom srčanom greškom?

  • Život je dar.
  • Boriti se bez obzira na sve.
  • Veseliti se svakom pomaku, i onom ogromnom i onom najmanjem.
  • U redu je reći – Ne mogu sada… bez daljnjeg objašnjavanja.
  • Ne odustajati, nikada.
  • Sasvim je normalno kako se osjećamo i ne postoji osoba koja bi izdržala sve ovo i ostala netaknuta.
  • Potražiti pomoć i ljude koji mogu razumjeti kroz što sve prolazimo.
  • Uvijek postavljati pitanja.
  • Brinuti o sebi jer samo tako mogu najbolje brinuti za svoje dijete.
  • Vjerovati svojim instinktima. Ja sam osoba koja najbolje poznaje svoje dijete.
  • Stanja s kojima se, u određenim trenucima ili kroz duži vremenski period, susreće većina roditelja su povećana briga, stres, anksioznost, depresija, napad panike, PTSP – važno je prepoznati trenutak kada više ne možemo sami i potražiti pomoć.
  • Ne kriviti sebe i ne pitati se da li bi bilo drugačije da smo napravili nešto drugo.
  • Napraviti jednu stvar, pa onda vidjeti što mogu napraviti sljedeće.
  • Biti zahvalan na ljudima koji su uvijek tu, bez obzira na okolnosti.
  • Dijagnoza nije ono što nas definira.
  • Ne ići preko svojih limita da bi pokazali sebi i drugima kako možemo. Trebamo prepoznati svoje granice i na vrijeme se zaustaviti.
  • Život sa srčanom greškom je maraton, a mi trčimo na ledu koji u svakom trenutku može početi pucati. Zbog toga je važno živjeti u sadašnjem trenutku i izvući ono najbolje iz njega.
  • Vjerovati da koliko god bilo teško… Proći će. Mnogi su prošli istim putem.

U svojem životu, djeca koja imaju prirođenu srčanu grešku, prošla su više nego što bi i jedan čovjek trebao proći. Ispod njihove odjeće su ožiljci koji su stvarni i koji konstantno podsjećaju na njihovu borbu u kojoj i danas žive. Oni su snažni, hrabri i uporni – toliko da možemo samo zastati i učiti od njih kako to biti.

One Comment

Komentar