Inhalacije i netipotiranje
Inhaliranje
Naš srednji sin prvi opstruktivni bronhitis imao je u dobi od tri mjeseca. Od tada do danas je u prosjeku imao od četiri do šest bronhitisa godišnje. Prošli smo alergološka i druga testiranja koja su bila negativna. Ono što su nam odmah na početku rekli, i što se kasnije samo potvrdilo, je da ima takvu konstrukciju nosa da se u njemu ne zadržava ništa, već se sve slijeva nazad i dolazi na bronhe. Tu nam puno pomaže inhalator i inhalacije.
Inhalacije su vrsta terapije u kojoj lijek ulazi u organizam zajedno sa zrakom koji udišemo. Koristi se kod svih uzrasta, od onih najmanjih do najstarijih osoba, za liječenje bronhitisa, astme, laringitisa, prehlada… Prednosti inhaliranja su da lijek ulazi dublje u dišni sustav i ciljano, lokalno, djeluje na respiratornu sluznicu koja se vlaži i samim time se omogućuje lakše iskašljavanje.
Trajanje inhalacije ovisi o količini lijeka i fiziološke otopine koja se koristi. Inhalacijska posudica ima oznaku koja pokazuje koliko maksimalno otopine ide unutra. Najkraća inhalacija kod nas traje oko pet minuta (2ml fiziološke otopine), a u prosjeku ona traje od 10-15 minuta.
Postoje tri vrste inhalatora.
- Kompresorski inhalator je najčešće korištena vrsta inhalatora. Za rad koristi električnu energiju. Komprimirani zrak ili kisik velikom brzinom prolazi kroz tekućinu (lijek) raspršujući je u sitne čestice – aerosol koji pacijent udiše. U medicini se koriste dugi niz godina, ali im je i dalje najveća mana buka koju stvaraju prilikom korištenja.
- Ultrazvučni inhalator sadrži elektronički oscilator koji generira visokofrekventni val što uzrokuje mehaničku vibraciju vibrirajućeg elementa. Vibrirajući element je u doticaju sa spremnikom tekućine i njegova je visoka frekvencija dovoljna da se tekućina pretvori u finu maglicu. Prenosiv je i gotovo nečujan, ali manje učinkovit u terapiji od kompresorskih inhalatora, prvenstveno radi veće veličina čestica maglice.
- Vibrirajući MESH inhalatori su posljednji krik tehnologije. Za rad koristi baterije. Na vrhu spremnika tekućine se nalazi membrana (MESH) s 1000 – 7000 laserski probušenih rupica. Visokofrekventne vibracije vibrirajućeg elementa potiskuju tekućinu kroz rupice pri čemu nastaje fina maglica. Prijenosan i gotovo nečujan.
zdravije.hr
Inhalirati se može putem maske za lice ili usnog nastavka. Nama se puno boljom pokazala maska u odnosu na usni nastavak jer s maskom određena količina inhalata prolazi i kroz nos.
S obzirom na bronhitis kod našeg djeteta, dobili smo lijek u otopini koji stavljamo u inhalacijsku posudicu zajedno s fiziološkom otopinom. Ista stvar je i s drugim lijekovima ili kapima koje smo na ovaj način lakše dali djeci. S inhalacijama smo izbjegli sva ona stanja koja nisu nimalo ugodna, prvenstveno djeci, a ni nama jer ona odbijaju suradnju i ne dopuštaju da im se npr. stave kapi u nos. Nerijetko te iste kapi samo iscure odmah van, a ja ostajem s pitanjem što sada napraviti?
Kada su djeca vrlo mala ne žele imati masku na licu i zbog toga je potrebno pronaći najbolji način kako bi inhalaciju bilo moguće odraditi. Nama je najviše pomogla velika lopta za pilates na koju smo sjeli, dijete smo držali u krilu i hopsali smo na lopti dok je dijete gledalo crtić ili su ga drugi zabavljali. Bilo je i suza i skidanja maske, ali bez forsiranja i uz animaciju, to se vrlo brzo smirilo. Kako su djeca rasla, bilo je dovoljno pustiti im crtić i inhalaciju su odradili bez problema. Danas su inhalacije uobičajene za svakoga od njih.
Održavanje inhalatora je jednostavno i nije zahtjevno. Potrebno je s vremenom očistiti sami inhalator izvana, promijeniti filter i sterilizirati masku i posudu za inhaliranje. Prilikom kupnje inhalatora dobije se crijevo koje se na jednom kraju spaja u inhalator, a na drugom se spaja s inhalacijskom posudicom, jedna maska za odrasle i jedna maska za djecu. Kako je nas doma šestero, kupili smo dodatne posudice tako da svatko ima svoju.
Netipotiranje
Neti pot ili rino horn je posudica za čišćenje nosa i sinusa u koju se stavlja fiziološka otopina ili slana otopina (prokuhana voda) koja se radi po određenom receptu. Jedno vrijeme smo koristili otopinu koju smo sami radili, ali smo se s vremenom prebacili na fiziološku otopinu jer nam je bila lakša i praktičnija za korištenje. Umjesto posudice može se koristiti i obična šprica s otopinom.
Upotreba neti pot posude:
- U posudu se stavi određena količina otopine. Za djecu je količina manja, ali nema pravila da mora biti baš određena količina.
- Potrebno je nagnuti se iznad umivaonika i zaokrenuti glavu u jednu stranu.
- U nosnicu koja je s gornje strane stavlja se vrh neti pot posudice. Otopina ne smije curiti van iz te nosnice.
- Kako otopina ulazi u nosnicu, osjeća se pomalo neugodno škakljanje. Za nekoliko trenutaka otopina izlazi van na drugu nosnicu, onu koja je s donje strane.
- Potrebno je ispuhati nos.
- Isti koraci ponavljaju se s drugom nosnicom.
Danas se mogu kupiti plastične ili keramičke posudice. Prednost plastičnih je što su cijenom jeftinije i lakše za rukovanje posebno kod djece. Keramičke su skuplje, ali su dugotrajnije.
Djeca mogu početi koristiti neti pot u trenutku kada mogu samostalno ispuhati nos i kada su spremna pratiti upute. Naš maleni koristi je od druge godine.
Kada krene školska godina netipotiranje je nešto što radimo odmah kada djeca dođu doma iz škole. To im je postala navika. Uz pranje ruku odrade i netipotiranje. Kada su prehlađeni i bolesni, prvo očistimo nos netipotkom, a zatim odrade inhalaciju.
Fiziološka otopina može se kupiti u staklenoj ili plastičnoj boci. U ljekarni se može kupiti čep, koji zamjenjuje iglu i špricu i stavlja se na vrh boce. Ako je boca staklena bit će potrebno uz čep koristiti i špricu kako bi se otopina izvukla van. Ako je boca plastična bit će dovoljan samo čep jer uz pritisak na bocu otopina sama curi/kaplje van.
Inhaliranje i netipotiranje najkorisnije je u ovo vrijeme kada počinju prve prehlade. Uz njih lakše prođemo cijelu priču jer smanjujemo odlaske k liječniku i skraćujemo period bolesti.