Ljeto 2020 – more i kontrola kardiologa

Prošle godine u ovo vrijeme saturacija kisika padala je ispod 65%. Točan uzrok nismo znali iako je kardiolog sumnjao na kolateralu. Bio je u pravu. Kolaterala, vena koja je od bubrega našla svoj put do srca i tako odvodila krv na drugu stranu, zatvorena je krajem ljeta. Sjećam se kada nas je nazvao kardiolog nakon kateterizacije i kada je rekao – Saturacija je 96%. Bile su to riječi koje su označile kraj jednog razdoblja dugog četiri godine.

Godinu dana poslije saturacija kisika kod malenog je i dalje stabilna od 96-97%. Nema više plavičastih usnica, osim zbog hladne vode, brzog umaranja i uspuhanosti koja nije prestajala još neko vrijeme nakon što je sjeo jer dalje više nije mogao. Bio je aktivac i tada, ali danas je u jednom turbo modu od jutra do večeri dok ga ne primoramo da ode u krevet. Još uvijek se poprilično znoji kada su temperature visoke, posebno u prvom dijelu noći dok spava, ali tijekom godine kada su temperature niže toga više nema.

Na samom početku ljeta kako se situacija s epidemiološke situacije primirila, odvažili smo se i otišli smo na more. Dan poslije kako smo došli brojke su počele ići prema gore zbog čega nam nije bilo svejedno. Dogovorili smo s djecom određena pravila, pazili smo više na njih i na sebe i izbjegavali smo mjesta na kojima se zadržavao veći broj ljudi s kojima inače nismo bili u kontaktu. Unatoč tome djeca su uživala i svi skupa smo se uspjeli odmaknuti od svakodnevice.

Od kako je maleni s nama bili smo na moru kada je on imao dvije godine. Za njega je pojam more bio apstraktan, nešto što nije mogao zamisliti što je to. Ali danas zna što je more. Bilo ga je teško dobiti da izađe van, unatoč ljubičastim usnicama koje je imao jer je temperatura vode bila niža. Rakovi, ribe i školjke prolazili su mu kroz ruke, galeb je bio gavran, a kamenčića je bacio toliko u vodu da je odradio dovoljno bacanja i za ostatak godine. Jedino nije mogao shvatiti kako je more svakog jutra opet slano. Od svega toga, na kraju ga je najviše oduševila trajektna luka u koju smo zakasnili tek neznatno jer je trajekt upravo isplovio. Svi smo se na prvu pobunili, osim njega koji je s užitkom sljedećih sat i pol gledao kako se parkiraju automobili i propuštao kolone istih dok su se ukrcavali na trajekte koji su isplovljavali prije nas.

Nakon povratka doma epidemiološka slika se nastavila mijenjati i to nas je primoralo da ostatak ljeta provedemo pazeći se svi skupa, smanjujući rizik boravka u bolnici i komplikacija koliko je do nas. To je onaj teži dio kada nije jednostavno balansirati između želja i potreba nas samih i naše djece, iznova odgovarajući na pitanja na koja smo morali reći ne. Misao koja me je u takvim trenucima držala i koja me je izbacivala iz ne moda, bila je – Dobro smo, zajedno smo i doma smo.

Sredinom ljeta odradili smo kontrolni pregled koji je bio isti kao i prijašnji. Uredan, bez promjena. Prema preporuci kardiologa i dalje je na lijeku za tlak jednom dnevno. Zbog visokog rizika od nastanka tromba, ne može prijeći na aspirin, već će cijeli život biti na antikoagulantnoj terapiji.

Vrijednosti INR-a u kojima treba biti su od 2.5-3.5. Početkom ljeta vrijednosti su bile ispod 2.5. Počeli smo mu davati četvrtinu tablete i još malo kako bi se vrijednosti podignule. Već za tjedan dana vrijednosti su se podignule iznad gornje granice. Ponovno smo mu davali samo četvrtinu tablete, ali su vrijednosti opet pale ispod donje granice. Nakon nekoliko takvih ciklusa počeli smo mu davati tri puta tjedno, svaki drugi dan, četvrtinu i još malo, a ostale dane samo četvrtinu tablete. INR je sada u vrijednostima od 2.7 do 3.1.

Trenutno obavljamo pregled i krvne pretrage kroz dnevnu bolnicu. Određeni parametri u krvi su na gornjoj granici, određeni su na donjoj, ali s obzirom na njegovo stanje to je u granicama normale. Pred nama je ponovno 24 satni holter jer je prvotno snimanje nakon pola dana prestalo raditi, pa ga treba ponoviti jer nemamo snimljenu noć. Tijekom boravka u bolnici za vrijeme zadnje operacije otkucaji srca tijekom noći spuštali su se ispod 50, što je već na donjoj granici. Kako su nam tada rekli, u slučaju da te brojke budu još niže kroz neko vrijeme, trebat će ugraditi elektrostimulator – pacemaker.

Posljednjih mjeseci maleni je počeo pisati pojedina slova i naučio je reći s kojim slovom počinju riječi. Olovka i bojica su nešto što drži kratkotrajno u ruci, ali ne forsiramo ga. Mjeseci provedeni u bolnici tijekom prve godine, kada se djeca motorički puno razvijaju, ostavili su svoj trag. Sjećam se jedne liječnice koja nam je na odlasku rekla – Kada sam ga prvi puta vidjela mislila sam da će imati velikih problema s motorikom. Danas je on s obzirom na sve jako dobro. Već tada tijekom ta tri mjeseca koje je proveo u bolnici on je napravio puno, iako ne onoliko koliko je njegovo tijelo trebalo i tražilo. Danas je on dijete koje nije sputano okolnostima koje ga držale na mjestu i vjerujem da će s vremenom i olovka biti sve duže u njegovoj ruci.

S početkom škole, krenut će režim higijene koji imamo doma i koji će trajati do sljedećeg proljeća. To su ciklusi koji se ponavljaju svake godine jer osim malenog, kojeg zbog njegovog stanja više pazimo, imamo i dijete koje svake sezone ima nekoliko bronhitisa. S obzirom na trenutnu situaciju s virusom i na sezonu prehlade i gripe koja će započeti kroz neko vrijeme, mirnoća koja je bila prisutna tijekom ljeta se s dolaskom devetog mjeseca sve više gubi.

Svjesna sam da period koji je pred nama neće biti jednostavan jer su okolnosti takve kakve jesu, a mi smo svi još načeti od prijašnjih godina zbog čega previše razmišljam i brinem. Ali te iste godine danas me uče da budem ovdje, u sadašnjem trenutku i da izvučem ono najbolje iz svakog od njih.

Unatoč ljetu koje nije bilo baš onakvo kakvo smo priželjkivali da bude, imali smo jedno dobro i mirno ljeto.

Jedna misao o “Ljeto 2020 – more i kontrola kardiologa

  1. Zbilja napredak i doživljaj mora za Filipa i sve vas ! Hvala na dobrim vijestima za ovo ljeto. Nedavno sam pročitala ovo: “Gdje si ti, tu je i On.”
    S tom divnom činjenicom vas pozdravljam !

Komentar