Kako ljudi izgledaju iznutra?

Mama kako izgleda srce?

Jedno pitanje koje je pokrenulo niz drugih…

Što kada bismo mogli vidjeti sve šipke, žice, cjevčice, mrežice koje su jedina poveznica između dva kraja koja sada povezuju i drže na mjestu?

Što kada bismo mogli vidjeti unutrašnje dijelove tijela koji nedostaju jer su morali biti maknuti tijekom operacije ili se nikada nisu ni razvili?

Što kada bismo mogli vidjeti sva mjesta, duboko u tkivu, na kojima su bili zakačeni aparati koji su održavali nekoga na životu?

Što kada bismo mogli vidjeti kako nekada zdrav dio tijela polako nestaje?

Što kada bismo mogli vidjeti kako stanice koje trebaju graditi imunitet to ne rade jer ga napadaju?

Što kada bismo mogli vidjeti emocionalne ožiljke koji ostaju zbog tereta riječi koje su izgovorene?

 

Možda bismo tada manje upirali prstom u njih.

Naša sebičnost postala bi možda manja.

Možda bi imali više empatije.

Razumijevanja.

Možda ne bi tako samouvjereno i s podsmjehom podizali svoj glas u zrak istovremeno pozivajući na  pobunu jer smo mi ti koji su u pravu, a drugi nisu.

Možda bi po prvi puta mogli čuti o bitkama koje su vodili i o onima koje još uvijek vode.

Možda bi tada vidjeli bol i patnju kroz koju prolaze.

Možda bi mogli postati stup potpore koji im je baš tada potreban.

Možda ne bi sudili i donosili zaključke na temelju onoga što vidimo samo izvana.

 

Rijetki su ljudi koji vide kako drugi izgledaju iznutra.

Ali ima ih i tu su.

Oni su ljudi koje je Bog stavio u naš život i s kojima je putovanje na ovoj zemlji lakše.

Za njih udaljenost ne predstavlja prepreku.

Preuzimaju odgovornost i guraju nas kada mi to nismo u stanju učiniti.

Oni podižu naš pogled i govore – nisi sam.

S nekoliko riječi mogu reći više nego što će netko reći sa stotinama drugih.

A opet znaju kada ne treba ništa reći.

 

Oni su ljudi koji vide kako drugi izgledaju iznutra.

2 komentara

Komentar