Bolnica – Roditelj uz dijete

Posted On 30. lipnja 2020.

Boravak u bolnici stresan je za cijelu obitelj, ali naročito za dijete. Nepoznato okruženje, nova lica, pretrage i medicinska oprema stvaraju nelagodu i strah. Većina mlađe djece za vrijeme boravka u bolnici odbija suradnju, ne žele jesti, plaču… Sve to utječe na njihovo fizičko i emocionalno stanje. Da bi lakše prošli kroz cjelokupan boravak i liječenje potrebno je da uz sebe imaju osobu koju znaju i kojoj vjeruju.

Danas se puno priča o virusu, o mjerama, odgovornošću svakog pojedinca, ali i o teorijama koje kažu kako virus uopće nije toliko jak i na kraju da nije uopće stvaran. Bez obzira što mislili o virusu, njegove posljedice su stvarne. Razumijem da ima ljudi koji ne razmišljaju o njima na način na koji mi razmišljamo jer su te posljedice minimalno osjetili na sebi. Ali za nas one su tu i utječu na nas svakodnevno.

Jedna od posljedica koju je ova epidemija donijela sa sobom je zabrana posjeta i ne mogućnost da roditelj bude sa svojim djetetom u bolnici. To je trenutno jedan od mojih najvećih strahova iako pred nama sada nema planiranih zahvata i boravka u bolnici. Zbog toga smo pod većim oprezom i koliko možemo pokušavamo spriječiti ili barem umanjiti određena stanja zbog kojih bi trebali u bolnicu. Nakon nekoliko tjedana normalnijih okolnosti u kojima smo bili, ponovno ne idemo u posjete i izbjegavamo zatvorene prostore i velik broj ljudi. S druge strane svjesni smo da koliko god se pazili, može se dogoditi nešto na što ne možemo utjecat i što će zahtijevati bolničko liječenje. Pokušavam previše ne razmišljati o tome što ako, ali neminovno su takve misli prisutne.

Prije godinu dana u ovo vrijeme vratili smo se s posljednje operacije. Dva dana prije nje maleni je navršio četiri godine. Tada je bio dijete koje nije razumjelo puno toga, ali je bio i dijete koje je razumjelo jako puno toga. Pitanje koje je tada najviše postavljao bilo je – Hoćete ti i tata bit sa mnom? Kada smo bili s njim bio je miran, jeo je, igrao se, komunicirao je i smijao se. Unatoč stanju u kojem je bio, bio je dobro. Kada nismo bili s njim nije bio dobro…

Taj period odnosi se na tri dana u kojem nismo mogli biti 24 sata s njim jer je bio na odjelu intenzivne. Sljedeći dan rekli su da s obzirom na njegovo emocionalno stanje pokušavaju da nas što prije prebace na odjel kardiologije jer je to najbolje za njegov oporavak. Isti dan preselili su nas na odjel.

Djeca koja imaju kompleksno zdravstveno stanje, koja prolaze kroz operacije i mnogobrojne pretrage i koja su tjednima i mjesecima provela u bolnici postaju osjetljiva na sami spomen bolnice i liječnika. S njima je potrebno puno razgovora, strpljenja i vrijeme kako bi prihvatila i naučila da bolnica nije samo mjesto svega onog negativnog što im se dogodilo.

Danas gledam malenog kako se igra da je on doktor. To mi pokazuje da posljedice boravka u bolnici, koje su neminovno ostale i koje su u određenim periodima bile jako izražene i teške, su se s vremenom smanjile. Dok on sluša kako radi bratovo srce, prolaze mi misli što bi se sve događalo u njegovoj glavici da nismo mogli biti uz njega svakodnevno. Teško je o tome uopće razmišljati, a na žalost to je realnost mnoge djece koja su trenutno sama u bolnici.

Posljednjih dana potpisuje se peticija kojom se traži da se omogući roditeljima da borave uz svoju djecu bez obzira na njihovu dob i zdravstveno stanje u kojem jesu.

Kada je roditelj uz svoje dijete u bolnici:

• Omogućen je konstantan kontakt djeteta i roditelja (koliko je moguće s obzirom na okolnosti i stanje djeteta)
• Djetetov oporavak je brži
• Dijete je mirnije i lakše prolazi kroz okolnosti i stanja u kojima se nalazi
• Dijete bolje surađuje i lakše je dogovoriti s njim određene stvari
• Dijete lakše zaspi i mirnije spava
• Smanjena je potreba za davanjem lijekova za smirenje
• Majka ne prekida dojenje
• Roditelj može objasniti djetetu što se događa s njim i zašto se nešto radi ili što ga čeka
• Roditelj može prije reagirati i pozvati pomoć ukoliko je potrebno
• Roditelj sudjeluje u liječenju i lakše dolazi do informacija o zdravstvenom stanju djeteta
• Roditelj uči kako brinuti za svoje dijete jednoga dana kada dođe doma

Sve ovo gore navedeno poznato je i roditeljima i medicinskoj struci. Ali još uvijek se događa da se krše prava djeteta jer mu se ne omogućuje da uz njega bude roditelj ili osoba koja mu je vrlo bliska. Nemaju sve bolnice mogućnost 24 satnog boravka uz dijete jer fizički nema prostora za još jedan krevet. Ali u takvim okolnostima roditelju je dovoljna i stolica uz krevet njegova djeteta.

Razumijem da mnogi ne razmišljaju o ovome što se trenutno događa, jer su im djeca odrasla, zdrava su ili su u njihovim bolnicama posjete i dalje dozvoljene. Ali postoje djeca koja su sada u bolnici sama ili koja će kroz neko vrijeme morati biti tamo.

Svaki pojedinac ima utjecaj. Pomozimo našoj djeci da lakše prođu kroz stanja i okolnosti u kojima jesu.

Zbog naše djece. Zbog nas samih.

Pratnja je potreba, a ne privilegija.

Ukoliko želite potpisati peticiju možete to učiniti ovdje Peticija za boravak roditelja uz dijete