Anksioznost

Anksioznost ili tjeskoba može se opisati kao osjećaj opće napetosti, zabrinutosti, velikog stresa, panike ili straha, a javlja se kada je osoba izložena nekoj stvarnoj ili izmišljenoj prijetećoj situaciji. Očituje se fizičkim i psihičkim simptomima koje osoba doživljava kao izrazito neugodne. (www.plivazdravlje.hr)

  • Možda izgleda kao da ne radim ništa, ali u mojoj glavi poprilično je „gužvovito“.
  • Ne postoji prekidač on ili off koji kliknem i više se ne brinem.
  • Poslije dana u kojem sam dosta vremena provela s puno ljudi, treba mi vrijeme kada ću biti sama sa sobom.
  • Iako izvana izgledam dobro, unutar sebe vrištim.
  • Napada me nešto od čega ne mogu pobjeći.
  • U dvije slične situacije, moja reakcija ne znači da će biti ista.
  • Nekada imam toliko energije da mogu napraviti jako puno toga, a nekada je imam tek toliko, samo da dišem.
  • I najjednostavnije stvari nekada mogu biti najzahtjevnije.
  • Okidač može biti iznenađenje, ne imanje plana, nešto najbezazlenije što netko kaže, vijest u novinama, vika, plač ili zvuk sirene hitne pomoći.
  • Osobni prostor čini mi da se osjećam bolje.
  • Ne znam kada će krenuti, ali kada krene, trebam te da budeš uz mene.
  • Nekada je i najobičniji razgovor telefonom jednostavno težak.
  • Sažaljenje ne pomaže. Suosjećanje pomaže.
  • Ne odustaj od mene kada ja izoliram samu sebe.
  • Budi strpljiv sa mnom.
  • Osjećaj kao da se ne mogu pomaknuti, dok moj mozak radi 100 na sat.
  • Kada sam tiho, nisam tužna, nije mi dosadno, nisam umorna… Samo, toliko toga je u mojoj glavi, da nekada ni sama ne mogu razumjeti što se sa mnom događa.
  • Koliko god iracionalno zvučalo, to je stvarno za mene.
  • Rečenica Sve će biti dobro ne pomaže.
  • I 30 sekundi je dovoljno da krene nizbrdo.
  • Kada kažem ne mogu se više ni pomaknuti, potrebno mi je da razumiješ da stvarno ne mogu.
  • Dolazi u valovima, od onih jedva primjetnih, do plimnih koji razaraju.
  • To nije samo osjećaj leptirića u trbuhu, to je kao da nosim tonu cigla.

Popis je nastao u periodu kada je anksioznost bila konstantno prisutna. Danas kada sam ga pročitala nakon dužeg vremena, na nekim rečenicama zastala sam s pitanjem – Zar sam se stvarno tako osjećala? – Jesam. Tada me je držala jako. Nije mi dopuštala da napravim uobičajene stvari, da se igram s djecom, da im pomognem oko zadaće, da napravim ručak, da normalno dišem…

Sada je naizgled lako pisati o ovome, jer su okolnosti u kojima jesmo lakše, mirnije. Ali to ne znači da neću više pasti. Padam. Ima trenutaka kada je u tim padovima vrijeme za pomicanje kraće. Nekada je potrebno duže vrijeme dok se ne smiri sve oko mene i tek tada se mogu ponovno pomaknuti. I to je u redu. Važno je da ne odustanem i da tražim pomoć onih koji mogu pomoći – supružnik, roditelj, sestra, psihoterapeut, prijatelj, susjed…

Situacija u kojoj jesmo nije završila. Prošli smo onaj teži dio, ali maleni i dalje živi s pola srca. Dovoljno je samo početi vrtjeti film koji počinje sa – Što ako…? Razmišljati o tome ne pomaže, samo pojačava tu istu napetost i tjeskobu. To je nešto što ne mogu kontrolirati, nešto na što ne mogu utjecati. Samo moći razmišljati tako u svakoj situaciji koja počinje sa što ako, nije jednostavno.

Ali, ima stvari na koje mogu utjecati. Da brinem o sebi svakodnevno. Da živim u sadašnjem trenutku, a ne u onom koji će jednom doći ili možda nikada i neće doći. Da budem iskrena prema sebi i prema drugima. Da kažem ne mogu sada, nisam dobro – bez objašnjavanja razloga koji stoje iza tog odgovora, ako to ne želim. Da smanjim očekivanja i prema sebi i prema drugima i da se ne opravdavam zbog okolnostima u kojima jesam. Da napravim onoliko koliko mogu, jednu stvar, pa zatim vidim što mogu napraviti sljedeće. Ne moram niti sebi ni drugima dokazivati da sam superheroj, jer nisam. Treba mi pomoć i nekada je dovoljno samo dignuti ruku, reći drugima ili samo izreći svojim srcem.

Nada, vjera i životna svrha ljekovite su. To nije tek puk iskaz vjere, već i zaključak dokazan pomno nadziranim znanstvenim eksperimentom. Nada nas spašava i od pesimizma, vjerovanja da je svemir kaos bez smisla. Istinska je nada iskrena. Ona omogućuje čovjeku vjerovanje da čak i kad padne i kad se dogodi najgore, još uvijek nije dotakao dno. Može ustati i nastaviti.

PhilipYancey

Komentar