Ljeto 2022 – logoped i korona drugi put

Posted On 24. rujna 2022.

Kalendarski početak ljeta započeli smo sa sedmim rođendanom. Ovo je bio prvi puta da smo se kao obitelj skupili svi zajedno na rođendanu od malenog. Prijašnjih godina čuvali smo se jer ili smo se tek vratili iz bolnice ili smo bili u bolnici ili su okolnosti bile takve da nismo imali izbora nego nadati se da će doći i rođendan kada će sve, što se tada događalo, biti iza nas. Sedmi rođendan bio je jedan jako lijepo proveden dan, s puno smijeha i zahvalnosti jer smo došli do tu gdje danas jesmo.

Tijekom ljeta maleni je krenuo kod logopeda. Krajem prošle godine naručili smo ga na pregled jer je izgovor glasa R bio nepravilan. Do proljeća i termina pregleda, sam je savladao izgovor. Napravljena je dijagnostika od strane logopeda. Sve glasove je uredno izgovarao, ali su testovi pokazali neke druge stvari – nedostatak koncentracije, slabije kratkotrajno pamćenjem, lošija grafomotorika… Sve to smo kao roditelji znali, ali smo se još više osvijestili kada nam je bilo objašnjeno od strane stručne osobe.

Tijekom ljeta dolazili smo nekoliko puta tjedno kod logopeda. Svaki puta bilo nam je rečeno što je dobro, na čemu trebamo raditi i kako. Ima stvari o kojima nisam uopće razmišljala da mu mogu pomoći, a vrlo su jednostavne. Jedna od njih je kružno bojanje. Trenutno nije važno da dok boja ne prelazi crtu onoga što boja, već da boja kružnim pokretima. Ti kružni pokreti pokreću šaku jer njegovo bojanje dolazi iz lakta i ono je u grubim pokretima. S kružnim bojanjem pokreti dolaze iz šake i oni su finiji i usmjereniji. Ono što bi nam pomoglo je da maleni voli crtati. Ali, za razliku od blizanaca koji su jako puno crtali u njegovoj dobi, on je više poput svojeg najstarijeg brata kojemu je likovni bio premet kojeg je najmanje volio u školi.

Pred nama je još jedna godina u kojoj će dobiti vrijeme da savlada i nauči neke stvari koje će mu pomoći kada krene u školu. Svjesni smo da sve kroz što je prošao, od operacija, puno lijekova, 80% saturacije kisika u krvi do četvrte godine, anestezija, reanimacije ima određeni utjecaj na njega. Zbog toga se trebamo još više okrenuti i usmjeriti na njegove jače strane i ono u čemu je dobar. Tu najviše do izražaja dolazi njegovo zapažanje i zaključivanje, detalji koje primjećuje, otvorenost i komunikativnost.

Logopedica kod koje ide jedna je predivna osoba puna razumijevanja i koja sve ono što nam govori kaže na jedan normalan način. Nisu svi s kojima smo se susreli tijekom posljednjih mjeseci imali takav pristup i to me je poprilično obeshrabrilo jer sve što sam čula bilo je – ovo nije dobro, nije ni ovo, trebao je već ovo, treba ga pritisnuti… Ali kako nam je rekla naša logopedica – Tu smo, radimo i pomoći ćemo mu. Samo se ne dajte zaplašiti i obeshrabriti. Trenutno ide dva puta tjedno kod logopeda po pola sata. Radimo na grafomotorici, vježbamo koncentraciju i pamćenje i u nekim stvarima se već vidi napredak.

Jedan od najtoplijih perioda ovoga ljeta proveli smo na moru. Treći dan maleni je pao i ozlijedio je prsa i to je bilo nešto što nas je držalo malo više na oprezu. Njegove prsne kosti srasle su na način da ima jedan dio izbočen prema van. Taj dio bio je prvi na udaru kada je pao. S obzirom da je na koagulantnoj terapiji, sama ozljeda koja nije bila samo površinska, već je bila malo dublja, teže se zatvarala. Tek drugi dan navečer rana je prestala krvariti. Na moru smo, uz samo more. Ne pustiti ga da se kupa, njega koji jako voli vodu, bilo je vrlo teško. Jednom smo otišli do obližnjeg gradića u šetnju, ali već popodne bio je u moru. Svaki odlazak u more, rezultirao je novim vlaženjem rane koja je ponovno lagano prokrvarila. Probali smo s vodonepropusnim flasterima, ali oni su se odlijepili čim su došli u doticaj s vodom. Tijekom noći stavljali smo antibiotsku kremu i gazu. Tijekom dana stavljali smo antiseptik kada god smo procijenili da trebamo. Kada smo došli doma stvorila se lijepa krasta i kroz neko vrijeme sve je bilo ok. Danas je na mjestu pada ostao tek vidljivi ožiljak.

Sredinom ljeta počeo je rasti prvi trajni zub iza mliječnog zuba koji se nije klimao. Kardiolog je rekao da ako ga vadimo da treba dobiti profilaksu i da INR protrombinsko vrijeme (koagulacija) trebamo spustiti na 1.2. INR za njega treba biti između 2.5-3.5. Peti dan INR je bio nizak, dobio je antibiotik sat vremena prije vađenja zuba i sve je prošlo OK. Za nekoliko dana trajni zub se poravnao prema naprijed s ostalim zubima. Dva tjedna kasnije počeo je rasti i drugi trajni zub, opet u drugom redu. Taj put dogovorili smo da ga nećemo dirati, već da ćemo ga pustiti dok se sam ne rasklima jer će ga onda biti lakše izvaditi i neće trebati odraditi cijeli postupak koji je trebao za vađenje prvog zuba. Mliječni zub je još uvijek tu, ne klima se, a trajni polako raste. Stomatolog je rekao da kako bude sve više izlazio van gurat će mliječni zub i kada ispadne, trajni će se poravnati s ostalim zubima.

S dolaskom rujna dobili smo pozitivne testove na koronu. Maleni je imao jedno poslijepodne temperaturu do 37,8 i bio je umoran. Prvi puta koronu smo imali u dvanaestom mjesecu prošle godine. Tada je imao problem s probavom četiri-pet dana, bez temperature i INR mu se poremetio. Za vrijeme prve korone prvo je pao na 2.2 i zatim se povisio na 5.5. Sada se INR opet spustio na 2.2, ali se brzo vratio unutar granica i nije išao prema gore. Ovoga puta korona je bila puno lakša za njega i već sutradan je bio OK. I kako naš kardiolog kaže – korona je pristojna bolest, nije opasna za malu djecu.

Ljeto 2022. bilo je vrijeme u kojem smo se družili s nama dragim ljudima od kojih neke nismo vidjeli jako dugo, vozili smo se trajektom i žičarom što je bio poseban doživljaj, slagali smo drva za zimu kod bake, vozili traktor koji se nije pomaknuo s mjesta, odigrali na stotine partija Una, brali smo breskve i sijali povrće za jesenjsku sadnju, a neki su se odvažili i prvi puta su zaplivali s narukvicama za plivanje… Naizgled sasvim normalni i uobičajeni trenuci koji postaju ogromni kada pogledam iza sebe i sjetim se svih liječničkih pregleda, dijagnoza, lijekova, terapija, operacija, dugih noći, borbe, ne micanja s mjesta, ne prihvaćanja, tišine, suza, smijeha, prvih koraka… I vidim do kuda smo stigli.