Jedan sasvim običan dječak

Posted On 24. travnja 2021.

Posljednjih mjeseci, unatoč okolnostima u kojima jesmo svi skupa, krenuli smo ipak nekako lakše nego prijašnjih godina. Maleni više i nije toliko maleni. Raste, uči, otkriva, dovodeći nas do samih granica svojom tvrdoglavošću i upornošću i vraćajući nas u balans svojim smiješnim izjavama i zanimljivim situacijama u kojima se nalazi. Sve više postaje dječak o kojem sam se nekada bojala razmišljati, dok su okolnosti neumorno podsjećale na realnost svakodnevice u kojoj smo tada bili.

Prije mjesec dana obavili smo pregled kod oftalmologa i malenom je potvrđen astigmatizam. Njegov stariji brat isto ima astigmatizam. Većina ljudi koji imaju astigmatizam nema većih problema, ali je potrebno reagirati na vrijeme kako bi se korekcijom naočala i određenim vježbama utjecalo na to prije no što se vidni putevi u mozgu potpuno razviju. Za sada to stanje ne utječe na njega da se žali da ne vidi dobro ili da smo primijetili da se napreže ili da je preblizu ekranu.

Glavni simptom astigmatizma je zamućeni vid. Rožnica na prednjem dijelu oka nije savršeno zaobljena, nego je zakrivljena, poput ragbi lopte. Kada je ova krivulja prevelika, ili je zakrivljena u pogrešnom smjeru, dolazi do astigmatizma. Svjetlosne zrake koje prolaze kroz rožnicu i leću nisu fokusirane u jednu jasnu točku na mrežnici oka, nego se rasipaju. Ovaj nedostatak „točke fokusa“ uzrokuje zamućenost slike koja dolazi do centra za vid u mozgu.

www.optika-curin.hr

Sljedeće jeseni pred nama je još jedna kontrola kod oftalmologa i tada će dobiti naočale, jer kako je rekla dr. – Da sada ide u školu, nalaz ne bi bio zadovoljavajući. S naočalama će mu biti ipak lakše.

Saturacija kisika je i dalje stabilna na 96-97% i to je nešto što me iznova fascinira. Mogu pokušati razumjeti određeni dio onoga što je tijekom operacija rađeno, ali ne mogu niti zamisliti kako je to stvarno izgledalo dok su liječnici preusmjeravali, radili nove putove, stavljali i mijenjali njegove postojeće stanje uz sve rizike koji su bili tada prisutni. Kroz sve što je prošao, ono što nekako zaokružuje cijelu njegovu priču je saturacija kisika koju ima danas.

Četiri godine njegova saturacija je bila 80-81%. Koliko god je njegov organizam navikao na to od samoga početka, takva saturacija dovodila je do brzog umaranja, nemogućnosti dužeg hodanja i plavičastih usnica i boje kože i noktiju.

Nakon Fontana njegova saturacija je, zbog kolaterale, žile koja si je našla put od bubrega do srca i tako je odvodila krv na drugu stranu, padala ispod 65%. Bio je to period pun prepreka koje su nas zaustavljale i zbog kojih se činilo da je doći do brojke 90+ nezamislivo…

Danas je njegova saturacija kisika baš onakva kakva treba biti – savršena.

Zbog visokog rizika od nastanka tromba uzima lijek s kojim kontroliramo vrijednosti INR-a. Vrijednosti u kojima on treba biti su od 2.5-3.5. Posljednjih mjeseci vrijednosti su više bile na donjoj granici ili ispod nje. Razlog zbog čega je došlo do toga, nismo uspjeli saznati. Prehrana se nije promijenila, a nije dobio ni lijekove (paracetamol) koji utječu na vrijednosti INR-a. Pretpostavljamo da je to zato što raste, pa se i potreba za dozama mijenja. Povećali smo dozu i trenutno smo na tragu da utvrdimo koja je ona najbolja i da se probamo držati oko sredine.

Lijek za snižavanje krvnog tlaka dobiva i dalje jedanput na dan. Otprilike jednom u mjesec dana mjerimo tlak koji je u prosjeku oko 100/55.

Kada sa strane stavimo sva mjerenja, lijekove i kontrole, on je danas jedan sasvim običan dječak. Onaj koji pozdravlja vozače kamiona, vatrogasce i policajce i koji mu nakratko uzvraćaju zvukom trube i upaljenom sirenom. Dječak koji nespretno ispisuje svoja prva slova i koji odgovara na pozive kolega dok se istovremeno vozi na posao. Dječak koji otvara vrećicu smrznutog graška koji završava na podu jer – Napravio sam rupu… a mislio sam da neće sve ispast… Onaj koji se penje po drveću i koji je ovoga proljeća prošao kilometre vozeći se na romobilu. I dječak koji kada uhvati muhu pusti je van kroz prozor ili kada pronađe glistu odnese je u jagode i zatim trčeći krene prema bratu i sestri govoreći – Držao sam glistu… dok oni vrišteći bježe od njega.

Danas je on jedan sasvim običan dječak koji se ne razlikuje ni po čemu od svojih vršnjaka, osim što se ispod njegove odjeće nalazi srce koje kuca na jedan sasvim neobičan način.