Potraga za proljećem

Prije nekoliko dana maleni je pitao kada će pasti snijeg da se možemo grudati? To je pitanje koje postavlja svakih nekoliko dana. Vjerojatno ćemo trebati pričekati na drugu zimu. – rekla sam. Ali sad je zima… – rekao je pokazujući na drveni kalendar. Nije jednostavno objasniti četverogodišnjaku da postoji kalendarski početak proljeća i onaj početak koji je već danima oko nas. Idemo van da pronađemo proljeće? Za nekoliko minuta stajao je u jednoj naizgled sasvim običnoj lokvici vode, tražeći proljeće.

…odjednom ih je ponovno obuzeo onaj čudni osjećaj nalik prvim znacima proljeća ili dobrim vijestima…

Svakog su trena travnate površine postajale sve veće, a snježne sve manje. Svakog je trena sa sve većeg broja stabala padao snježni pokrov. Ubrzo, gdje god bi vam pogled pao, nailazio bi, umjesto na bijele oblike, na zelenilo borovih iglica i crne čvornate grane golih hrastova, bukava i brijestova. Onda je bijela magla postala zlatna i ubrzo sasvim nestala. Zrake ugodna sunčeva svjetla obasjale su tlo šume, dok se gore između krošanja vidjelo plavo nebo. Ubrzo su se oko njih počela odvijati i druga čudesna zbivanja. Skrenuvši iznenada na proplanak okružen srebrnim brezama, Edmund primijeti da je tlo na sve strane prekriveno sitnim žutim cvijećem – bila je to rosopas. Šum vode postajao je glasniji. Ubrzo su morali prijeći potok.

S druge strane nabasali su na visibabe. “Drži se svojega posla!” rekao je patuljak, primijetivši da je Edmund okrenuo glavu kako bi pogledao cvijeće; i gadno je trgnuo konopac. No to, naravno, nije spriječilo Edmunda da vidi. Samo pet minuta poslije primijetio je desetak šafrana koji su izbijali uz korijenje nekoga starog stabla – zlatni, i ljubičasti, i bijeli. Onda se začuo zvuk još ugodniji od zvuka vode. Blizu staze kojom su išli ptica je zacvrkutala s grane stabla. Odgovorio joj je cvrkut druge ptice malo podalje. A onda, kao da je to bio znak, začulo se žvrgoljenje i cvrkutanje sa svih strana, pa na trenutak prava pjesma, a još malo kasnije cijela je šuma odjekivala od ptičje glazbe te je Edmund, gdje god bi bacio pogled, vidio ptice kako slijeću na grane, promiču mu iznad glave, love jedna drugu, prepuštaju se svojim sitnim svađama ili kljunovima uređuju perje. “Brže! Brže!” govorila je Vještica.

Više nije bilo ni traga magli. Nebo je postajalo sve plavije, a povremeno su njime brzo promicali bijeli oblaci. Na većim proplancima nikli su jaglaci. Podigao se lak povjetarac i počeo rasipati kapljice vode s grana što ih je ljuljao, noseći svjež, ugodan miris putnicima u lica. Stabla su sad posve oživjela. Ariši i breze osuli su se zelenilom, zanovijet zlatom. Ubrzo je na brezama stalo nicati nježno, prozirno lišće. Kako su putnici hodali ispod njih, svjetlost je također postajala zelena. Pčela prozuji ispred njih. “Ovo nije obično zatopljenje”, rekao je patuljak, naglo se zaustavivši. “Ovo je proljeće.

Kronike iz Narnije – Lav, vještica i ormar
C.S.Lewis

2 misli o “Potraga za proljećem

Komentar