Možemo… biti ljudi

To su geni, geni kameni. Neće meni biti ništa. Rečenica koju sam čula prije nekoliko dana i koja je bila izrečena odvažno uz odmahivanje ruke. Prošlo je mjesec dana od kako su se životi svih nas promijenili preko noći. Koliko će cijela ova pandemija trajati, nitko ne može reći jer su ovo okolnosti s kojima se prvi puta susrećemo i koje utječu na sve nas – financijski, zdravstveno, emocionalno. Nastavi čitati

Život u okvirima – ljudi koji pomažu

Mjesec je dana kako smo svi doma. Škola se odrađuje od doma, posao se odrađuje od doma. Situacija s epidemijom virusa došla je preko noći, bez prevelike mogućnosti za prilagodbu, mijenjajući sav naš dosadašnji život i planove stavljajući nas sve u iste okvire. Okvire koji nas ograničavaju, stežu i pritišću ne pitajući možemo li se uklopiti, a primorani smo biti u njima radi naše vlastite sigurnosti. U svemu tome ljuljamo se i psihički i fizički jer tlo pod našim nogama doslovno podrhtava. Nastavi čitati