Početak dana. Jutro je počelo s mislima o planovima koji se počnu raditi i zatim kao da ih nikada nije ni bilo, samo iskliznu. Dogovorima koji se postižu, a onda samo ostanu zapisani negdje u mojim mislima i čekaju. Riječima koje su izgovorene i koje postaju teške, toliko jake da samo zarobe na mjestu. I kako se onda pomaknuti, kako izdržati čekanje, kako razumjeti kada postane neshvatljivo, kada sve što se događa samo vraća unazad onim istim koracima kojima sam već prošla? Nastavi čitati
Dan kada je maleni čovjek hodao ispod duge
2