Prije i poslije – saturacija kisika
Ovu godinu najlakše je opisati u dva dijela. Život prije i poslije Fontana. Prvi dio sa sobom je donio puno čekanja i neizvjesnosti oko svega što se događalo. Trebali smo dogovoriti što će i kako biti, pripremiti ostalu djecu na period koji je bio pred nama, škola se bližila kraju… U svemu tome trebalo je sačuvati sve nas, a posebno malenog da se ne razboli ili da se ne ozlijedi kako se operacija ne bi trebala odgoditi.
Saturacija kisika prije Fontana bila je 80-81%. Tijekom zime i hladnijih perioda imao je nekoliko slojeva odjeće na sebi, ali unatoč tome njegove usnice i ruke ubrzo bi poprimile ljubičastu boju. Zbog toga je vrijeme koje smo provodili vani bilo kratko uz negodovanje jer maleni nije želio ići doma.
Zima je uvijek bila najstresniji period godine zbog sezone prehlada i gripe. Malenog smo tada posebno čuvali, jer niska saturacija s virusom, mogla ga je brzo dovesti do stanja koje smo svakako željeli izbjeći.
Operacija je prošla prema planu, bez komplikacija, sa saturacijom iznad 90%. Nekoliko tjedana nakon operacije uslijedio je šok jer je saturacija počela padati i varirati između 65-75%. Tada nam je pomoglo to što smo bili u sredini ljeta, a to je značilo da smo daleko od virusa koji su mogli dodatno zakomplicirati situaciju u kojoj smo bili.
Tri mjeseca nakon Fontana, napravljena je kateterizacija na kojoj je nađena kolateralna vena koja je odvodila krv od srca i koja je bila glavni razlog zašto je saturacija kisika bila tako niska. Nakon zatvaranja kolaterale i fenestracijske rupice saturacija se podignula na 95%.
Danas je bio jedan od najhladnijih dana ove godine. Maleni nije bio obučen primjereno temperaturi koja je bila vani i zbog toga se prvi puta, od kako ima normalnu saturaciju kisika, vratio s plavičastim usnicama. Za nekoliko minuta one su ponovno bile crvene boje bez da smo ga dodatno oblačili ili zagrijavali kupanjem u kadi kao prijašnjih godina.
To je ono što čini da svake večeri mogu samo biti zahvalna što smo danas tu gdje jesmo.
Saturacija kisika sada je 96-97%, usnice su crvene, a ruke imaju jednu sasvim normalnu boju.
Kakva promjena ! Hvala svima uključenima u to, stručnim liječnicima. strpljivim roditeljima a najviše Stvoritelju koji je radio prema svom Planu za malenog Filipa.