Prvi razred – završen

Posted On 25. lipnja 2018.

Prošla školska godina za nas je bila poprilično velika. Stariji je krenuo u peti razred. To je razred koji me je samo preklopio kada sam vidjela količinu gradiva, što se treba znati, što se traži… S druge strane blizanci su krenuli u prvi razred.

S obzirom da smo već jednom prošli prvi razred, s istom učiteljicom, nisam se opterećivala nekim stvarima, ali opet, ovo je bio prvi puta da u prvi razred istodobno idu njih dvoje. Zbog toga što blizanci nisu išli u vrtić i zbog cijele situacije s malenim trebali smo odlučiti da li da ih upišemo ili odgodimo još jednu godinu. Jedan od razloga koji je prevagnuo da ih upišemo je taj da završe prvi razred do sljedeće operacije malenoga. Upisali smo ih.

Knjiga za tjelesni i točkasta rečenica

Prvi tjedan čudili su se kako to da imaju obadvoje isti raspored i tražila se knjiga za tjelesni. Aron je preslagivao knjige, okretao i tražio koja bi mogla biti za tjelesni, ali bezuspješno. Na kraju je zaključio da za tjelesni sigurno nema onda knjige.

Kada su učili izjavne rečenice tvrdio je da je to točkasta rečenica. Jer ako se za upitnu rečenicu kaže da je upitna jer ima upitnik na kraju, onda je točkasta ona koja ima točku na kraju. Poslije se ispravljao i rekao je da je to ipak izjavena (izjavna) rečenica.

Različita zadaća i kontrolni iz različitih predmeta

Jedno popodne nastala je poprilična rasprava nakon što je jedan riješio zadaću iz matematike iz radne bilježnice, a drugi iz zbirke. Obadvoje su tvrdili da je njihova zadaća ta koju trebaju riješiti i da je svatko od njih u pravu, a da ovaj drugi ne zna jer nije dobro zapisao i nije slušao učiteljicu. Nedugo nakon toga došli su iz škole i jedan je tvrdio da su pisali kontrolni iz hrvatskog, dok je drugi rekao da su pisali iz matematike.

Nakon još nekoliko ovakvih „različitih zadaća i kontrolnih“ pitala sam se koliko puta je stariji došao iz škole i rekao nešto što možda uopće nije bilo tako. On je bio sam, pa sam mu vjerovala kako je rekao. Sada ih je dvoje, a nekada su dolazili sa sasvim različitim informacijama.

Prepisivanje i krivi odgovori

Rješavali su zadaću iz prirode i Ari je vidio da Hana ima napisanu istu riječ kao i on i rekao je:„Hana me kopira u odgovoru…“ Objasnila sam mu da odgovor ni ne može biti drugačiji, nego da treba biti isti i kod jednoga i drugoga. Tada je nastao period dizanja i zagrađivanja pernicama i knjigama, samo da ne mogu prepisivati jedan od drugoga. Sve dok nisu došli do toga da je nekada lakše samo prepisati od drugoga.

Aron je imao nekoliko netočnih zadataka. Pogledao me u čudu i rekao:„Pa kako nisu točni? Onda nisu ni Hani točni.“ Na to se Hana dignula i rekla:„Pa namjerno sam tak napisala krivi rezultat kad prepisuje, sad ima krivo, kad prepisuje…“ Izbrisala je krive i napisala točne rezultate sva ponosna jer je dokazala tko od koga prepisuje.

Mali pismeni ljudi

Do sada su izgubili puno gumica i šiljila, promijenili nekoliko kompleta bojica i flomastera, polomili ravnala, ispisali bilježnica i bilježnica, svašta novoga naučili, naplakali se jer se to slovo E nikako nije moglo napisati, ljutili kada su se tapkanjem gubile sličice nogometaša, smijali jer na pitanje gdje živiš (u kojem gradu) odgovor je bio – u stanu. Na jednodnevni izlet su željeli ponijeti toliko stvari, jer sve to im je to trebalo, da im i najveći kofer ne bi bio dovoljan. Objašnjavali smo zašto im ne trebaju dvije pretplate za isti časopis i dešifrirali riječi kao što je riječ ČISČUĐA.

Unatoč onom početnom kako ćemo i što ako, odluka da ih upišemo pokazala se dobrom. Prošli smo prvi razred i na kraju kako kaže naša učiteljica: „Dobili male pismene ljude.“