Zima jednog trogodišnjaka

zima.jpg

Sa svakim novim godišnjim dobom maleni raste, priča, razumije, periodi samostalnog igranja su duži… i dobro je. Ova zima prošla je s dvije jače prehlade i jednom upalom uha. Kada je bolestan najteže su one situacije kada ima problema s dišnim putovima, jer tada njegova saturacija kisika u krvi padne još niže. Tada je sav fokus stavljen na njega jer dovoljno je sasvim malo da krene u jednom ili drugom smjeru. Zbog toga su zime i prehlade koje dolaze s njom posebno stresno razdoblje za nas. Nastavi čitati

Bowenovo srce – Imat ćeš cijeloga mene

heart

Svatko od nas u određenom trenutku života iskusi nekakav gubitak ili tragediju. Naša prirodna reakcija je da sagradimo zid između nas i stvari koje nam donose bol. Što ako je stvar koja nam donosi najviše boli u životu neka osoba? Što ako je ta osoba tvoje dijete? Tada se trebaš pitati – Jesam li spreman u potpunosti dati svoje srce nekome znajući da ću izgubiti jedan njegov dio? Nastavi čitati

Sve ima svoje vrijeme

zimskonebo

Zima je doba godine koje ima svoju ljepotu. Ali ta ljepota kao da se počne gubiti sa svakim sivim danom koji ponovno počne. Zima je ove godine bila neuobičajeno topla. Jedan dan bilo je izmjereno 17 stupnjeva, a na isti dan prošle godine temperatura je bila -17. U veljači sam imala osjećaj kao da smo već u svibnju. Ali unatoč toplom vremenu, nešto je nedostajalo. Siva boja pomiješana sa smeđom još uvijek je pokazivala koje je zaista godišnje doba. Nastavi čitati

Motorički razvoj – prvi koraci

razvojmotorike

Nakon druge operacije i boravka u bolnici, tri i pol mjeseca, maleni je dobio neslužbeno dijagnozu alergije na bolnički krevetić. Svakodnevno je povraćao i odbijao je hranu zbog dugotrajnog ležanja i nemogućnosti kretanja. Doma smo se vratili kada je navršio sedam mjeseci. Povraćanje je prestalo sljedećeg dana. Kroz iduća dva mjeseca uz vježbanje se počeo okretati sam na bok i trbuh. Nastavi čitati

Priča o malenim i velikim ljudima – dječja bolnica

hospital.jpg

Priča o malenim i velikim ljudima koji se bore, svakoga dana, svaki sa svoje strane dajući najbolje od sebe – bez obzira na umor, na sekunde koje otkucavaju, na svaki alarm koji alarmira. Priča o onima koji znaju koliku vrijednost ima svaki udisaj, svaki otkucaj, svaki korak. Koji čekaju satima, danima, mjesecima… Na onaj najmanji pomak, koji kada se dogodi, postaje tada najvažniji. Nastavi čitati

Što kada bi imao cijelo srce?

olovka.jpg

Treći je tjedan kako su nam djeca bolesna. Najteže je prošla naša curka s bakterijskom upalom grla. U mojoj glavi cijelo to vrijeme upaljen je alarm i sav fokus stavljen je na malenog. Ovo je prva zima kako je naš pedijatar otišao u mirovinu i kako su nas jednim djelom određene okolnosti dovele tu gdje jesmo. I teško je ne biti razočaran i ne osjećati strah i ljutnju zbog nerazumijevanja druge strane, jer nekada je potrebno sasvim malo da bi neke stvari bile puno lakše. Nastavi čitati

Brojevi hitnih službi i postupak oživljavanja

112

Kada su nam djeca bila mlađa, stavili smo na jedan papir slike hitnih službi i brojeve telefona. Papir je zalijepljeno na jednom mjestu i u slučaju da se bilo što dogodi, djeca znaju brzo doći do broja koji im je potreban. Postupak oživljavanja je nešto što smo s vremenom isto zalijepili na to mjestu. To je tema o kojoj je teško razmišljati, koju izbjegavam, ali je realnost – ne samo naša, nego može biti bilo čija. Nastavi čitati

Kako se nositi s emocijama? – zavist i ljubomora

ljubomora.jpg

Zavist se javlja kada netko ima nešto što ja nemam, ali bih i ja željela to imati. Ljubomora se javlja kada ja imam nešto, čuvam to i ne želim da mi to netko uzme, već to želim samo za sebe. To su dva pojma koja sam do prije par godina miješala i povezivala ih kao da su isti. Ali nisu. Ono što imaju zajedničko je želja da imam kao što ima netko drugi ili da nešto zadržim samo za sebe. Nastavi čitati

Prva godina bloga

pisanjenaklupi.jpg

Vraćam se unazad, na početak, kada nisam previše razmišljala i vjerovala da će blog otići dalje od toga. Ali, prošla je godina. Ispisana s puno misli, sjećanja i trenutaka. Trenutaka koji su sa sobom donosili vrtlog emocija koji se nekada samo kovitlao, koji je nosio sve pred sobom, bez stajanja… Danas je taj vrtlog usporeniji i mirniji. Jedna od stvari koja je pomogla da postane takav je pisanje. Nastavi čitati