Borba za svaki dan

Kada prođeš, drugačije gledaš na sve… Kraj je godine. Godine koja nas je iznenadila, dobro prodrmala i navela na preispitivanje nas samih. One koja nam je pokazala što znači imati više suosjećanja za druge i kako je potrebno sasvim malo da budemo zahvalni unatoč okolnostima u kojima jesmo. Godine koja je istovremeno gradila, smirivala, mijenjala i gurala u svojem ritmu ne pitajući možemo li i treba li usporiti. Godine u kojoj je jedan trenutak bio dovoljan da se nađemo u središtu naših najvećih borbi.

Roditelji djece s urođenom manom. Oni prihvaćaju zadatak borbe sa životom.
Philip Yancey

Kada je djetetu dijagnosticirano kompleksno zdravstveno stanje život njegovih roditelja naglo se mijenja. Dok se kreću u smjeru prema kojem nitko od njih nije bio spreman da krene, u njima nastaje emocionalni kaos. Identitet njih samih kao roditelja se gubi, dok pokušavaju stajati na nogama, na mjestu za koje nisu niti znali da postoji. U kratkom vremenu primorani su učiti o novim stvarima koje ne razumiju. Potpisuju papire koji govore o svim rizicima koji se mogu dogoditi, svjesni da s njima puštaju i ono najdragocjenije što imaju. Dani koji se izmjenjuju brišu dobro poznatu svakodnevicu i sa sobom donose svoje najbolje i najteže trenutke. Trenutke u kojima treba nastaviti živjeti unatoč svim okolnostima i stanjima s kojima se susreću ne samo njihova djeca, nego i oni sami.

Stanja s kojima se, u određenim trenucima ili kroz duži vremenski period, susreće većina roditelja su povećana briga, stres, anksioznost, depresija, napad panike, PTSP.

Imati dijete sa srčanim stanjem možda nije ratna zona, ali roditelji mogu iskusiti post-traumatski stresni poremećaj na isti način.

Ključ za prevladavanje izazova kada je dijete dijagnosticirano sa srčanim stanjem je znati gdje tražiti pomoć i odgovore.

Prije tri godine prolazila sam kroz psihoterapiju. To je proces koji ne nudi instant rješenje. Dolazi polako, s onim najmanjim, milimetarskim pomacima koje svakodnevica neumorno pokušava gurnuti prema nazad.

Iz tog perioda nastao je popis rečenica koje su mi bile rečene i koje su se nekako, u svemu što se događalo, same napisale.

  • Imati smisao u životu. Za mene to je moja vjera.
  • Okolnosti u kojima jesmo ne mogu promijeniti, ali ih mogu prihvatiti i izvući ono najbolje iz njih.
  • Ne mogu dosegnuti ono što je ispred mene sve dok ne pustim ono što je iza mene.
  • Teško iskustvo me tjera da razmišljam i da postavljam pitanja na način na koji možda nikada ne bih razmišljala.
  • Mogu donijeti odluku da ostanem stajati na mjestu ili mogu donijeti odluku da se pomaknem za samo jedan milimetar.
  • Učenje kako preživjeti u novim okolnostima koje su totalno drugačije od svega što sam do tada znala.
  • Kada si primoran da se odmakneš od svoje sigurne zone, otkrivaš nove stvari koje te nadopunjuju.
  • Imamo dane kada nosimo situacije bolje, a imamo dane kada ih nosimo teže.
  • Sasvim je normalno kako se osjećaš i ne postoji osoba koja bi ovo izdržala i ostala netaknuta.
  • Napravi jednu stvar, pa onda vidi što možeš napraviti sljedeće.
  • Ne moraš ići preko svojih limita da bi pokazala sebi i drugima kako možeš. Trebaš prepoznati svoje granice i na vrijeme se zaustaviti.
  • Nije bitno koliko brzo ideš, u redu je ići i sa smanjenim kapacitetom, ali je važno da ne staneš skroz.
  • Odgovori dolaze polako, kroz život. Kao što ne možemo jasno vidjeti kolika je šuma ako smo u njoj. Ako iz nje izađemo, što se više odmičemo, bolje vidimo.
  • Biti u sadašnjem trenutku, a ne u onom koji će tek doći ili nikada neće ni doći.
  • Neće biti brzo, ali će s vremenom biti lakše. Budi strpljiv sa sobom.
  • Dan po dan, polako, izvlačeći najbolje iz svakog od njih.
  • Mogu gunđati, mogu sažalijevati samu sebe, gledati na druge, ljutiti se, žaliti se ili mogu gledati na život kao dar – bez obzira što nije bilo vremena za zamotavanje i stavljanje mašnice na njega.
  • Neizrečeni osjećaji – poput hrpe teških vreća koje prebacujem s jedne na drugu stranu, a problem ostaje isti.
  • Oprostiti… Znači upravo to – opraštam i ne vraćam se.
  • Prihvati pitanja drugih ljudi. Ona su postavljena iz znatiželje i dobre namjere, bez obzira što mogu zaboljeti jako u prvom trenutku kada ih čuješ.
  • Ne moraš biti savršena. Možeš biti samo ona koja možeš biti, niti više niti manje od toga.
  • Vjerovati da koliko god bilo teško… Proći će. Mnogi su prošli istim putem.
  • Biti zahvalan na ljudima koji su uvijek tu, bez obzira na okolnosti.
  • Kada prođe period oporavka tvojeg djeteta, ono može trajati danima ili godinama, uzmi isto toliko vremena za sebe.
  • Brini o sebi, jer jedino tako možeš dobro brinuti i o drugome.
  • Treba mi pomoć i nekada je dovoljno samo dignuti ruku, reći drugima ili samo izreći svojim srcem.
  • Bit će dana punih oluja koje bacaju, nose i lome… Ali jednoga dana kada prestanu, nećeš biti više ista osoba koja si bila na početku.
  • Na kraju dana mogu se fokusirati na ono što me razdjeljuje na pola ili na ono što me drži cijelu.
  • Osvrni se oko sebe, sjeti se s čime si se sve susreo, što si sve prošao, koje si sve bitke dobio i iznad kojih si se sve strahova uzdignuo. Vjerujući, tražeći, ne odustajući unatoč okolnostima koje su govorile ne možeš – mogao si. I sada možeš.
  • Živi taj život do zadnjega daha što bolje možeš i znaš, kada ti je već dan.

Znam da trenutno ispred sebe imaš puno prepreka. Neke ćeš preskočiti, u neke ćeš se zabiti i samo će te srušiti ne pitajući te jesi li dobro. Da bi ih izbjegla, pokušavat ćeš tada napraviti sve samo da ih ne bude… Ali to je nemoguće i to nije tvoj zadatak. Tvoj zadatak je da ne odustaješ unatoč svim onim zabijanjima koja će neminovno doći. Da naučiš da ne skačeš iz godinu u godinu, nego da ideš polako, dan po dan. Da naučiš živjeti život koji imaš, u okolnostima u kojima jesi, najbolje što možeš – jer to je tvoj život.

Život koji te uči kako pomaknuti svoje granice, kako biti zahvalniji…

Život koji sa svakim otkucajem srca… sanja, raste, smije se, otkriva i živi.

One Comment

Odgovori na Anonimno Otkaži odgovor