Ostani doma

Situacija u kojoj trenutno jesmo teška je i sa sobom je donijela promjenu koja je utjecala na gotovo svaki segment naših života. Brojni apeli liječnika, djece i odraslih posljednjih dana pozivaju nas da ostanemo doma. Kolika će težina sadašnje situacije u konačnici biti ovisi o ponašanju i odgovornosti svakoga od nas.

Korona virus do sada nije donio velikih problema djeci kao što ga donosi kod odraslih, ali maleni spada u rizičnu skupinu jer ima pola srca. Mi kao roditelji radimo onoliko koliko možemo da bi ga sačuvali. Ali to ne možemo sami. Potrebna nam je pomoć drugih, jer jedino tako možemo sačuvati one koji pripadaju toj istoj skupini, a samim time i sami sebe.

Kraj je zime, graf oboljelih od gripe počinje ići silazno, a mi se čuvamo još više nego je to bilo tijekom proteklog perioda. Kao da se sa svakim novim danom steže i smanjuje prostor koji je još ostao slobodan, donoseći nove informacije i pravila kojih se trebamo pridržavati. Panika nije prisutna, ali povećana briga i strah je, kao i umor koji je još uvijek tu, nagomilan od zadnjih nekoliko godina. Kao da nema odmora i kraja jer jedna stvar prođe, druga dođe…  Ali unatoč tome zahvalna sam Bogu što smo tu, što je maleni dobro i što smo zajedno.

Zbog toga što moramo funkcionirati sa školom, treninzima, poslom i svim ostalim svakodnevnim situacijama doma imamo jasna pravila u vezi higijene, druženja i odlaska na pojedina mjesta u određenim periodima. Neka od tih pravila uveli smo i prije nego se maleni rodio jer je njegov stariji brat podložan bronhitisima. Od kako je maleni s nama, ona su nas dovela do jedne vrste discipline koju naša ostala djeca teško mogu razumjeti i prihvatiti zašto je potrebna i zašto opet moraju.

Ne držimo ih pod staklenim zvonom. Ono što radimo je da pokušavamo spriječiti ili barem malo umanjiti težinu određenih stanja koja nisu jednostavna za prolaziti naročito dok su djeca mala.

Svatko je odgovoran za sebe. Svi utječemo jedni na druge. Povezani smo s istom trgovinom u kojoj kupujemo, s istim liječnikom, zajedničkim prijateljem, susjedom, školom u koju idu naša djeca … Škola je zatvorena, uvedena su pravila ponašanja u trgovinama i broj telefona 113 na koji se mogu dobiti informacije kako bi se smanjio odlazak k liječnicima i u bolnice… Ali unatoč svim preporukama i zabranama odgovornost ostaje na nama.

Naša djeca sada ne idu u školu, ali su i dalje na igralištu, druže se međusobno, izlaze. Ne poštujemo  preporuke koje kažu da mislimo i na druge kada kupujemo namirnice. I dalje odlazimo k liječnicima iako stanje nije hitno. Sjedimo na terasama zatvorenih kafića noseći kavu od doma. U isto to vrijeme liječnici i medicinsko osoblje nose papire na kojima piše – Mi smo tu zbog vas, vi ostanite doma. Budimo svjesni da se oni, ne tako daleko od nas i naših misli, bore s nedostatkom nužne opreme i kapacitetima brinući i spašavajući nečiju mamu, tatu, baku, djeda, sestru, brata. Ostani doma.

Sjećam se perioda kada je mjesecima najviše puta izgovorena rečenica bila – Idemo doma. Bio je to period kada sam se pitala hoćemo li uopće imati priliku doći i biti doma… Susrela sam ljude koji je nisu imali.

Ako danas možemo biti doma zajedno sa svojim obiteljima, bez obzira na težinu situacije i okolnosti u kojima jesmo, bez obzira što dijete govori kako mu je dosadno, što postavlja pitanja zašto ne može van i što mu se ne rješava sad zadaća jer škole ionako nema, budimo zahvalni. Ima obitelji u kojima to više nije moguće i koje bi dale sve da samo još jednom mogu biti zajedno doma.

Pitala sam djecu što misle zašto je važno da sada ostanemo doma, što se može raditi doma i što bi oni rekli ljudima koji se ne pridržavaju pravila?

  • Važno je da ostanemo doma jer se možemo zaraziti, onda ćemo morati u bolnicu. U bolnici se ne možemo družiti i igrati s vama.
  • Ako uzimaš puno hrane samo za sebe, onda drugi neće imati. Bolje je podijeliti.
  • Doma jedemo juhicu i to je to.
  • Kada kišemo i kašljemo trebamo staviti ruku jer možemo zaraziti druge oko sebe.
  • Doma se igramo, gledamo crtiće, učimo preko online škole. Radimo voćnu salatu i pričamo priče da nam brže prođe vrijeme jer nam je nekad i dosadno.
  • Ljudi koji se ne drže pravila ne ponašaju se lijepo jer ako je jedna osoba zaražena i druga se zarazi. Oni bi se trebali više čuvati i čuvati svoje zdravlje zato što tako čuvaju svoje ukućane.
  • Važno je ostati doma jer se tako čuvamo od virusa.
  • Kada smo doma pravimo voćne sokove, igramo društvene igre i ljutimo se kad gubimo, inhaliramo se, čistimo stol da možemo igrati ping pong, peremo zube.
  • Ja volim biti na igralištu, ali ne idem na igralište zbog virusa jer je pravilo takvo zato da se netko ne bi zarazio.

Svi utječemo jedni na druge. Budimo odgovorni prema sebi jer tako najbolje čuvamo i druge oko sebe.

Ostani doma i ako na taj način pomogneš sačuvati samo jedan život uspio si.

Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; 
svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje, 
ako more odnese grudu zemlje, 
Europe je manje, kao da je odnijelo nekakav rt, 
posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti;
smrt svakog čovjeka smanjuje mene jer sam obuhvaćen u čovječanstvu;
i zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni.

John Donne

2 komentara

Odgovori na Anonimno Otkaži odgovor