Danas više cijenim nered i prljave ruke

Danas vise cijenim neredJu tu – rekao je maleni noseći moj mobitel. Što? – pitala sam ponovno. Ju tu, ju tu. Otključao je mobitel, kliknuo na Yout tube ikonu, pronašao što želi gledati, sjeo i tada je nastala tišina. Sva njegova pozornost bila je usmjerena na bijeli bus koji skače u zelenu boju i izlazi van obojan. A ja sam još uvijek u nevjerici stajala i gledala.

Moja mama imala je deset godina kada je prvi puta gledala na televiziji slijetanje na mjesec. Ne želim sada ulaziti u to da li su ljudi stvarno sletjeli na mjesec ili ne. To je samo usputan detalj u ovoj priči. Moj muž dobar dio djetinjstva odrastao je uz crno bijeli televizor i dugo nije znao da je u crtiću mravojed plave boje, a mrav crvene boje. Prvo računalo dobila sam u trećem razredu srednje škole, polovno, s kapacitetom diska 1GB i to je za mene bilo wow. U razredu nas je tada svega nekoliko imalo računalo. Danas naša djeca od prvoga dana žive s  mobitelima, tabletima, računalima. Kada gledam sebe u odnosu na svoje roditelje i sebe u odnosu na svoju djecu, puno je veći skok između mene i moje djece, nego mene i mojih roditelja.

Lektira

Najstariji je u petom razredu. Kada smo kupovali bilježnice na početku školske godine pitala sam ga što su rekli za bilježnicu za lektiru. „Nisu ništa rekli.“ – odgovorio je. Uzela sam veliku bilježnicu s tvrdim koricama jer pomislila sam – samo je pitanje dana kada će je tražiti, pa je bolje da je odmah i kupimo. Danas ista ta bilježnica stoji prazna. Nekoliko lektira napisao je na A4 papiru, a ostale je napravio kao prezentacije na računalu. Kada se samo sjetim svoje lektire ispisane na 10-ak stranica uz vođenje dnevnika čitanja. Danas djeca lektiru u obliku prezentacije naprave za pola sata, kopirajući većinu sadržaja s interneta, uz rijetke izuzetke koji stvarno knjigu pročitaju i napišu sami. Pitam se što je bilo bolje, moja lektira nekada ili njihova danas? Kao da je lektira iz jedne krajnosti otišla u drugu.

Obaveze

Volim kada mi je sve na mjestu, kada mi je sve čisto, ali uz četvero djece to je jako teško. Znala sam se uhvatiti da pustim djeci crtić ili im u ruke gurnem tablet, samo da bi bili mirni da mogu napraviti malo reda. Nakon nekog vremena zaustavila sam se i rekla samoj sebi da to ne može tako. Djeca nemaju pojma kako napraviti neke jednostavne stvari, kućanski poslovi za njih su nešto što će napraviti uz uvijet – ako ne izvadiš suđe iz perilice, nema tableta poslije. Sjećam se kada sam bila dijete i kada nas je u kući u jednom periodu živjelo devetero i količine suđa koje se trebalo ručno oprati. Kada sam ga oprala „za nagradu“ nisam dobila tablet u ruke nego crtić od pet minuta u pola osam navečer.

Jedan klik

Sve se vrti oko klikanja. Toliko smo se svi uvukli u to da danas gledam roditelje kako sjede na klupi u parku držeći mobitel u ruci, dok njihova djeca sjede na ljuljačkama isto držeći mobitel u ruci. Djeca u dobi od dvije godine dolaze u vrtić s pravim mobitelom kako bi ih roditelji mogli smiriti dok im skidaju jaknu i cipele ili opet iste oblačili kada dođu po njih. Za to vrijeme mobitel čeka u pretincu u garderobi jer ako ga teta drugačije ne bude mogla smiriti, da mu ga može dati i za vrijeme boravka u vrtiću. Ovakve situacije danas su sve manje izuzetak.

Da li tehnologija pomaže ili odmaže?

Živimo u takvom svijetu da smo svi, od najmlađih do najstarijih uvučeni u tehnologiju i teško je uopće zamisliti današnji život bez toga. Danas ako ne znaš koristiti računalo, ispada da si nepismen. Djeca od prvog razreda slušaju pjesmice na računalu, stariji većinu projekata za školu odrađuju na njemu. Danas imati računalo nije samo prestiž nego i potreba.

S jedne strane suđe ne moram prati ručno, djeca ne moraju ispisivati nepregledne stranice pišući lektiru, ne moram stajati u redu u banci da podignem novac… Ali s druge strane… Sjećam se kada sam kao dijete prala ručno suđe sa svojim sestrama. Prvo smo se pregovarale tko će prati, tko brisati… Poslije, dok smo prale to suđe, razgovarale smo i smijale se. Sjećam se zadovoljstva kada sam dobila odličnu ocjenu iz lektire, jer ipak sam uložila trud i vrijeme – isplatilo se. Sjećam se kada sam u banci čekajući da mama podigne novac, u tišini istraživala i učila biti strpljiva u tom jednom kvadratnom metru u kojem sam se kretala dok smo čekali u redu.

Da li sam uz svu pomoć koju danas imam, samo još više opterećena? Da li previše očekujem od sebe, dok od drugih ne tražim puno jer njima treba sloboda? Da li su moja djeca zakinuta ako nemaju od prvog razreda svoj vlastiti mobitel jer „svi drugi imaju“?  Da li učim svoju djecu kako da se osamostale ili im samo guram gotove stvari? Da li sam „najgora mama na svijetu“ jer im ne dopuštam da neograničeno provode vrijeme gledajući u ekran jer u protivnom njima je dosadno?

A iz dosade… Kauč je postao plaža, stolica okrenuta naopačke poslužila je kao kormilo broda, od plastičnih čepova nastao je auto, komad stiropora postao je brod koji se borio s “velikim valovima” u potoku, a krevet utvrda iz koje su Zoro, spiderman i snjeguljica špijunirali “bebu obučenu u kostimu psa.”

Nered i prljave ruke

Danas više cijenim nered. Prolivene vodene boje i zapackani stol znače da su djeca otkrila kako crvena i plava boja daju ljubičastu boju. Svakodnevna velika količina veša znači da su trenirke prljave od blata jer je netko trčao vani i uživao dok je skakao po blatnim lokvama. Prljave ruke znače da je maleni danas bacao zemlju oko sebe i glasno se smijao dok je to radio. Kocke koje su raširene po sobi znače da je netko s njima sagradio s oduševljenjem veliki toranj.

Danas je potrebno puno mudrosti da se održim u balansu i sama sa sobom i kao roditelj u odnosu na svoju djecu.

Ne možemo bez tehnologije, ali ne možemo ni postati toliko ovisni o njoj da izgubimo doticaj sami sa sobom i jedni s drugima.

Vise cijeni nered

Jedna misao o “Danas više cijenim nered i prljave ruke

  1. Postavljaš prava pitanja i dileme da ono najvažnije ne gubi na cijeni i ne izgubimo to iz vida. Samo hrabro naprijed – ima nas koji se to isto pitaju i podržavaju te.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *