Jedan bicikl i puno leptira

voznjabiciklom

Godina je iza nas. Najlakše ju je opisati s jednim pokretom ruke koja pravi uspone, silaske i ponovne uspone. Bila je to godina padova i razbijanja, ali i ponovnog podizanja i skupljanja. Godina u kojoj sam naučila koliko je vrijedno imati pored sebe ljude koji ne odustaju kada ja mislim da ne ide više dalje, koji podižu moju glavu i čiji pogled govori nisi sama. Nastavi čitati

Moj put i selidba iz Afrike u Kanadu

afrikaikanada

Afrika

Odrasla sam u Africi. To je čudesna zemlja u kojoj sunce uvijek grije, a zvijezda ima na tisuću. To je zemlja fascinantne prirode koja zapravo nikada ne spava. I to je zemlja u kojoj sam naučila što znači biti dio nečega, što znači biti dio obitelji. To je zemlja koju volim, koju poznajem i zemlja iz koje sam mislila da nikada neću morati otići. Nastavi čitati

Danas više cijenim nered i prljave ruke

 

danasvisecijenimnered

Ju tu – rekao je maleni noseći moj mobitel. Što? – pitala sam ponovno. Ju tu, ju tu. Otključao je mobitel, kliknuo na Yout tube ikonu, pronašao što želi gledati, sjeo i tada je nastala tišina. Sva njegova pozornost bila je usmjerena na bijeli bus koji skače u zelenu boju i izlazi van obojan. A ja sam još uvijek u nevjerici stajala i gledala. Nastavi čitati