Kako se nositi s emocijama?

zimskidan

Od kada traje ova priča, s pola srca, to je najturbulentnije razdoblje mojega života. Emocije su nekada samo skakale gore dolje, bez prestanka, gurajući me u neka stanja koja su me gušila, zbog kojih se nisam mogla pomaknuti. Izvući se iz toga, tada se činilo jako teško. Ali vrijeme prolazi i danas kada se okrenem iza sebe vidim one milimetarske pomake, koji su zapravo ogromni i koje još uvijek pravim.

Proljeće 2017

Bilo je to proljeće koje sam s nestrpljenjem čekala da dođe. Maleni je sredinom zime prohodao, počeo je jesti, minimalne količine hrane, ali jeo je i prošli smo zimu bez težih bolesti i bolnice. U mojoj glavi bilo je samo da dođemo do tog proljeća i onda smo „na konju“. Došlo je proljeće, a s njim i napadi panike. Kroz mjesece koji su dolazili pokušavala sam samu sebe stresti, početi normalno živjeti, vratiti svakodnevnicu… Nisam uspjela. Potražila sam pomoć psihoterapeuta.

S dolaskom jeseni došla su dva tjedna u kojima sam se više isplakala nego u protekle dvije godine. Bilo je to poput odvoda, šahta, koje nakon nevremena ne može prihvatiti svu količinu vode i koja zatim nekontrolirano izlazi van prelijevajući se na sve strane, plaveći sve uokolo.

Dogodilo se to, da sam sve što se događalo od samoga početka, slagala negdje duboko u sebe, uvjeravajući i gurajući samu sebe kako trebam izdržati još samo malo dok ne prođe ovo, dok ne prođe ono, dok se ne vratimo doma,  dok ne prohoda, dok ne prođe zima i tada ćemo se srediti… Ne razmišljajući što se zapravo stvarno događalo sa mnom. Sve dok nije došlo proljeće u kojem sam stala i u kojem je to sve počelo izlaziti van, a ja nisam znala kako se nositi s time što se događalo.

Stvari nisu više iste…

Prva stvar koju sam počela učiti je da ne može sve biti na istoj razini kao i prije. I da ne mora biti, jer na kraju, tko to od mene i očekuje? Zapravo nitko, nego samo ja. Smanjiti vlastita očekivanja, prihvatiti okolnosti u kojima jesam, pustiti i olabaviti u svemu što mogu.

I danas imam stvari koje još uvijek nosim i vučem za sobom, odnose i trenutke kada su moja očekivanja prevelika. Biti svjesna toga već je velika stvar. Jer kada sam svjesna tada će s vremenom doći i onaj prvi korak prema naprijed.

Kako se nositi s emocijama?

Prihvatiti ih, sve i one lijepe i ugodne i one teške i strašne. Sve one su stvorene i dio su mene. Bježati od njih i gurati ih negdje dolje, ne pomaže. Ako ne dopustim da izađu van, one utječu na ljude oko mene i na mene samu na jedan ne baš dobar način. Donose pretjeranu brigu i napetost, koje ako predugo ostanu stvaraju stanje koje može postati jako ozbiljno.

Za mene… Bilo je potrebno vrijeme da se ono nevrijeme smiri i da prođe. Tek tada sam mogla vidjeti posljedice koje su neminovno ostale. Ali sada znam da dok nevrijeme traje ne moram biti vani na ulici i boriti se protiv jakog vjetra i kiše, već se mogu skloniti i zaštiti. Time što se štitim, čuvam samu sebe da se mogu nositi s okolnostima i posljedicama, kada dođe vrijeme da izađem van i da se suočim s njima.

Istina je da nemam instant rješenja na gornje postavljeno pitanje, ali postoje neke stvari koje mogu napraviti bez obzira na okolnosti – i one pomažu.

  • Prihvatiti sve što osjećam – sasvim je normalno kako se osjećam, jer ne postoji osoba koja bi sve ovo izdržala i ostala netaknuta.
  • Ne držati sve u sebi, jer kada izađe van, postaje lakše. Mogu napisati na papir, reći nekome, nazvati nekoga…
  • Brinuti o sebi unatoč okolnostima u kojima jesam. Ako ja nisam dobro, ne mogu dobro funkcionirati niti prema sebi niti prema drugima.
  • Disati – ponekad je potrebno samo to, da pustim sve i dišem.
  • Odmoriti i povremeno preskočiti neke uobičajene aktivnosti.
  • Ništa ne moram, samo što mogu. – Suprug je jednom otišao sam na kontrolu s malenim, jer gledati njega tamo i slušati kako plače… Bilo mi je tada previše.
  • Bez obzira što mislim da mogu odraditi neke stvari, trebam potražiti pomoć drugih ljudi.
  • Reći ne, ne mogu, ne sada…
  • Prilagoditi se i prepoznati granice za današnji dan. Tada jedemo burek iz pekare za ručak, crtići se više gledaju i minimalno se čisti.
  • Živjeti polaganije.

Postoje periodi u životu koji dođu iznenada i na koje se ne mogu unaprijed pripremiti. Sa sobom donose emocije koje ponekad samo divljaju i koje me guraju prema dolje. Imati tada čvrsti oslonac je nešto što je mene držalo, nekada tek toliko da budem iznad razine vode i da mogu disati. Taj oslonac bio je moj Bog i ljudi oko mene.

Cijela ova priča s našim malenim naučila me je koliko je važno reći, tražiti i prihvaćati pomoć drugih i koliko je važno brinuti za sebe. To ne znači da danas radim sve kako treba. Ne radim. Još uvijek se borim sama sa sobom i sa svojim emocijama… Ali  unatoč tome, želim izabrati da svaki dan živim život koji imam – najbolje što mogu.

Ne moram biti savršena. Mogu biti samo ona koja mogu biti, niti više niti manje od toga.

20

Jedna misao o “Kako se nositi s emocijama?

  1. Hvala ti na iskrenosti bez ikakvih pretenzija.
    Ti si po tome što si napisala psihički zdrava i čak jaka osoba, hvala Bogu.

Komentar