Proljeće moga djetinjstva

proljecedjetinjstva

Proljeće moga djetinjstva bilo je doba kada sam bezbrižno skakutala u potrazi za prvim visibabama i jaglacima. Jaglaci su se najprije pojavljivali na padini ispod pruge. Nakon njih slijedili su maslačci, tratinčice i prvi cvjetovi na stablu višnje.

visnjacvijet

Puteljak posut kamenjem koji je vodio preko pruge, danas nije više tako strm kao nekada prije. Zapravo je ostao isti, samo ja nisam više ista. Penjući se često puta moj korak je kliznuo prema dolje, dok su moje ruke završavale na oštrom kamenju i prašini. Ali samo sam stresla prašinu dolje i nastavila, jer bilo je važno doći do vrha i sjuriti se prema dolje bez stajanja. I tako ponovno i ponovno…

puteljak

Sve dok nisam samo legla u travu. A trava je bila puna mirisa, života i boja…

poljemaslacka

„Blago tebi što imaš igralište ispred kuće…“ Sjećam se bagera koji su pripremali teren, roditelja iz susjedstva koji su pomagali u postavljanju konstrukcije za klackalice i ljuljačke i malenih borova koji su bili posađeni. Bili su toliko maleni da smo se igrali tako da smo ih preskakivali, ali njihove iglice nismo smjeli dodirnuti. Jer onaj tko bi ih zatresao, izgubio bi. Danas su ti borovi toliko izrasli da jedino što sada mogu je zatresti njegove najdonje grane ako stanem na prste.

borovi

Na istom tom igralištu bila je i jedna vrba – moje najdraže drvo za penjanje, ali i drvo s kojega sam najviše puta pala. Pad kojeg se najviše sjećam i kojeg kao da i danas mogu osjetiti je pad na trbuh. To je kao pad u vodu s velike visine, kada zaboli i zapeče sve ono što dođe u doticaj s vodom, samo što je ovo bila zemlja i ja nisam prošla dolje u vodu, nego sam ostala na tvrdoj površini. Ali to me nije spriječilo da se prvom prilikom popnem ponovno, do samoga vrha, do one najtanje grane koja me je mogla držati.

Danas je od te vrbe ostao samo panj, nakon što se za vrijeme jedne jake oluje dio stabla slomio.

vrbapanj

Livada u blizini naše kuće ovoga puta bila je pokošena, tako da sam samo mogla ispričati djeci kako je ponekad trava i cvijeće bilo toliko visoko, da me je u potpunosti prekrilo. Tamo su nastajali najljepši buketi poljskoga cvijeća za moju mamu.

livada

Pokošena livada nije bila jedino mjesto na kojem je raslo cvijeće koje sam nosila kući. Jezero i šuma uz njega bilo je mjesto na koje smo često odlazili u potrazi za avanturom.  Danas, dok su djeca pronalazila žabe i bacala kamenje u vodu, ja sam bila na drugoj strani, na ivici šume u potrazi za onim nekadašnjim cvijećem iz proljeća moga djetinjstva.

zabanaruci

bijelicvjetovi

zuticvjetovi

ruzicasticvijet

poljebijelihsvjetova

maslacak

sumskocvijece

ljubicice

poljskocvijece

“Drži svoje lice okrenuto prema suncu – tada nećeš vidjeti sjenu.”

Helen Keller

20

2 misli o “Proljeće moga djetinjstva

Odgovori na Anonimno Otkaži odgovor